Tradicijsko lončarstvo ručnoga kola u Potravlju do danas se održalo samo u ovome selu kod Sinja u općini Hrvace, a u posljednjih nekoliko stoljeća bilo je poznato u mnogim selima Cetinske krajine. Do Drugoga svjetskog rata u Cetinskoj je krajini živjelo pedesetak obitelji, a u Potravlju njih dvadesetak, koje su se bavile izradom zemljanoga posuđa.
Pogledajte kako je bilo na drugom danu radionice.
Potravski lončari – bakrari, kako ih u ovome kraju nazivaju, prema lokalnom nazivu za zemljane kotliće, bakre, svoju najtraženiju robu u prošlim stoljećima, snabdijevali su svojim proizvodima Cetinsku krajinu i širi prostor Dalmacije. Vlastite proizvode prodavali su po sajmovima, a prodaju ih sve do naših dana u Sinju, Trilju, Zadvarju, Vrlici, Metkoviću, Benkovcu, Splitu i drugdje. Danas se uz neke tradicijske posude izrađuju i one novih oblika i namjene, na primjer amfore (za turističku prodaju), lonci za cvijeće – pitari – te razni minijaturni oblici tradicijskoga posuđa koji se nude kao suveniri.
Prema etnološkoj kategorizaciji, lončarska tradicija u Potravlju ubraja se u lončarstvo ručnoga kola. U stručnoj terminologiji „ručno kolo“ označava izradu lonaca na malom, niskom kolu koje se pokreće rukom, za razliku od „nožnoga kola“, što se sastoji od dva kola spojena metalnom osovinom, od kojih se donje pokreće nogom. Općenito se smatra da je lončarstvo ručnoga kola pretpovijesne starine i da je u našim krajevima poznato od 4. stoljeća pr. Kr. U većem dijelu Europe to je lončarstvo odavna nestalo i ustupilo mjesto lončarstvu „nožnoga kola“.
Umijeće izrade zemljanoga posuđa do danas sačuvalo samo u dvije obitelji – Jure Knezovića (1933. – 2012.), u kojoj danas posuđe izrađuju sinovi Ivan (rođ. 1962.) i Pile (rođ. 1965.), te Jurina brata Dušana Knezovića (rođ. 1945.) u selu Potravlje.
