Uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara reporterka N1 Iva Puljić Šego nalazi se u Gradu heroju.
Razgovarala je ondje s obrtnicom Tatjanom Stanković koja je vlasnica salona za masaže.
“Da je lako – nije, ali uz trud i odricanje mislim da se može. Ja zaista želim ostati u ovom gradu i uspjeti”, poručuje ova obrtnica.
Na pitanje kakav je standard u gradu, odnosno mogu li si ljudi priuštiti tretmane u njezinom salonu, naša sugovornica kaže da su plaće u Vukovaru uglavnom ili minimalac ili malo iznad minimalca.
“Situacija je teška pa moramo i s cijenama izlaziti u susret svojim korisnicima. S ovom inflacijom, vidjet ćemo kako će se sve odvijati. Nadamo se da će država imati sluha za nas obrtnike”, kaže Tatjana Stanković dodajući da želi biti pozitivna u cijeloj situaciji.
“Vukovar je više od rata”
“Naš najveći problem i jest što nam odlaze mlade obitelji. Mi zapravo turistički radimo, sezonski – za Božić, Novu godinu, Uskrs, ljeto kada nam dolaze naše drage obitelji na godišnji pa i na usluge. Jako mi je žao zbog toga jer Vukovar ima stvarno potencijala, ali nažalost stalno ga s tim ratom povezuju. Prva asocijacija za Vukovar je rat, a Vukovar stvarno ima potencijal”, rekla je.
Ističe da bi se puno ljudi koji su otišli vrlo rado vratili da imaju mogućnosti za život u Vukovaru.
“Dok god ne budem morala, neću otići i nadam se da neće doći do toga”, dodaje Tatjana Stanković.
O suživotu sa stanovništvom srpske nacionalnosti je kazala:
“Mi jednostavno živimo. Ne idem kroz grad i gledam tko je Hrvat, a tko Srbin. Meni dolaze i klijenti koji su druge nacionalnosti, ne gledam kroz to. Čovjek je čovjek. Ne želim živjeti u mržnji. Te strahote su učinili strašni ljudi, a ne naši sugrađani koji su proživjeli istu situaciju kao i mi. Žao mi je da se išta dijeli. Ionako nas je malo, još kad se podijelimo, ne ostaje ništa”, zaključuje.
