Picigin je omiljena splitska igra, nastala na pješčanom plićaku Bačvica, predanje kaže 1923. godine.
Tko je ovu igru izmislio, ni danas se točno ne zna. Igra picigin sastoji se u udaranju ili odbijanju baluna rukom dvaju ili više igrača. Kad god vremenske prilike dopuštaju, naročito ljeti, na splitskom kupalištu Bačvice već jedno stoljeće zbiva se jedna od najljepših malih, posve neslužbenih športskih svečanosti na svijetu - nadaleko čuveni picigin. Picigin, zahtjeva od igrača izgrađenu tehniku udarca objema rukama, naročit refleks i odraz, maštovitost poteza, brzinu, akrobatski skok na sve strane, osjećaj prostora, preciznost i veliku izdrživost.
Picigin je igra čiji naziv zacjelo potječe od glazbenog izraza pizzicato, što znači trzanje žice prstom. U svakom slučaju, radi se o nečemu lepršavo zadirkivačkom, zafrkantskom, i dakle neozbiljnom, bez pravila i bez izravnog cilja.
Iako je dakle u svojoj suštini picigin "igra bez pravila" u travnju 2005. za potrebe sudionika u natjecateljskoj igri picigina "Prvenstvo svita u piciginu" izdana su pravila, koja su priredili članovi ED Picigin Bačvice. Po uputama i u suradnji s Tonijem Veršićem, Draženom Pavićem i Franom Parentom pravila su izradili Gordan Stojanac i Branko Bosanac.
Nekoliko osnovnih pravila natjecateljskog picigina: igralište-plićak, dubina mora 10-30 cm, prostor za igru je peterokut promjera 15 m, ekipe: 5 igrača i najviše 3 zamjene, balunčić: 7 cm u promjeru, obično oguljena loptica za tenis, trajanje: 15 minuta, elementi za ocjenjivanje: težina, atraktivnost, umjetnički dojam, ponašanje igrača tijekom trajanja igre.
Picigin kao splitska posebnost i danas je zadržao osnovni cilj, istina daleko zahtjevniji, stopljen u rečenicu - moreš činit ča te voja, ma balun mora ostat suv.
Jedan od najboljih igrača picigina, legenda Ćićo Senjanović:
"Picigin se igra u plićaku, igra ga pet igrači koji su stavljeni u krug i udaljeni su jedan od drugoga jedno 5-6 metri, tako da te može čut oni do tebe kad zabeštimaš, ali te nikako ne može čut oni koji ti je po dijagonali i na koga se ta beštimja odnosi, jer si mu ti uputija balun u prazno, a on je zakasnija, bacija se ka škovaca i falija dodat. Picigin je izmišljen na Bačvice, igra se samo na Bačvice, a sve drugo di se igra i šta oni zovu picigin, niti je picigin, niti je picigina vidilo. Jer samo na Bačvice, oni koji igra na najpliće, uz obalu, on je trkač, i njegovo se misto zove A, do njega su isto trkači, ali malo manji trkači, a gori prema Braču, di je najdublje, a to najdublje u odnosu na najpliće je 6-7 centimetri, gori su dva tehničara, ili dva sidruna, koji dugin balunima hranu velikoga i male trkače, ali se i oni sami znaju dikod zaletit. A najslađe je kad tehničari faliju, jer onda počne suptilna zajebancija tipa: "Meštre, di si ti igra prije rata?" ili: " Oprostite šjor, je li pamtite kad ste zadnji put uvatili balun?". I šta bi još tribalo reć o piciginu? Onome ko ne razumi šta je picigin, onome koji picigin ne razlikuje od hrkljuša, tome nema smisla ništa ni tumačit, a onima koji mogu zamislit bonacu na Bačvice, deveti misec, kad sunce ne peče, nego miluje, a nas pet, tri sina, Bongo i ja na praznome plićaku trčemo, itamo se, smijemo se i zajebajemo, tima i ne triba ništa više tumačit".
