Malo se tko može podičiti laskavom titulom stogodišnjaka i to vitalnog, a rijetki žitelja svijeta koji dožive tako duboku starost, zaslužuju i veliku feštu.
Upravo to je pošlo za rukom rođenoj Omišanki, Katici Kovačić koja je 19. ožujka napunila 100 godina, čitavo stoljeće života.
Rođena davne, 1924. godine, nadživjela je nekoliko državnih uređenja i preživjela dva rata. Na stogodišnjicu rođenja uputili smo se kod bake Katice, još uvijek vesele i vitalne, a zatekli smo je u pjesmi i veselju.
Naime, za jubilarni stoti rođendan Katica je dobila ono najljepše, obitelj na okupu te je u krugu najmilijih dočekala stotu! No, jedino je broj na torti otkrivao te godine.
„Moli i radi“
„Moj životni moto je moli i radi, i tako živim cijeli svoj život. Malo sam jela, puno radila i vjerovala u Boga“, otkriva nam slavljenica Katica tajnu dugovječnosti.
Kaže, ni sama ne zna kako su sve te godine brzo prošle.
„Bilo je dosta lijepih dana, ali i tragičnih. No, takav je život, a sve trenutke sam u svom Omišu, punom sunca, mora i planina, lijepo proživjela“, govori nam Omišanka koja s posebnom ljubavlju priča o svom gradu.
„Rođena sam kraj stare katoličke crkve, moj djeda je cijeli život radio u crkvi i služio je. I udala sam se u Omiš“, priča nam Katica.
Zajedno sa svojim suprugom othranila je dva sina i jednu kćerku koji su joj podarili čak pet unuka, a oni zatim pet praunuka. Veli nam, oni su njen dar od Boga.
Kroz stoljeće života, Katica je cijeli život bila povezana s crkvom i glazbom. Osamdeset godina je pjevala u crkvenom zboru.
„Od osnovne škole pjevam i pišem pjesme. Sa crkvenim zborom sam provela divne dane, išle smo na izlete po drugim selima, gradovima i državama.
Sve to nam je omogućio naš grad i svećenici. I sadašnji svećenik je jako vrijedan, ovim putem mu čestitam imendan i zahvaljujem što se brine o našoj crkvi.
Još bih pozdravila i našeg dragog papu Franju koji nas je odlikova diplomom za dugogodišnje pjevanje“, priča nam baka Kata.
Katica Kovačić ujedno je i najstarija stanovnica Omiša, a povodom njezinog velikog dana, omiški gradonačelnik Ivo Tomasović uveličao je njeno rođendansku slavlje jer ipak nije mala stvar u gradu imati stogodišnjakinju
„Dobri naši i vrijedni Omišani zajedno s gradonačelnikom Ivom Tomasovićem izgrađuju Omiš i želim da mu svi skupa pomognemo ulaganje u ovaj divni grad“, kazuje nam Katica svoju želju.
„Ako ne šijem na mašini čini mi se kao da ništa nisam napravila“
Kad su u pitanju stogodišnjaci, svi znatiželjno žele čuti kakva je njena svakodnevnica, pa smo i mi uputili isto pitanje. Baka Katica je tu jasna.
„Cijeli život ujutro pijem bijelu kavu, uredim se, popravim sobu, nekad i skuham i onda šijem. A ako ne šijem na mašini čini mi se kao da ništa nisam napravila, to mi je odmor“, ponavlja nam i nekoliko puta svoje gušte.
Omišani baku Katu poznaju kao pravu umjetnicu za mašinom, a danas se njeni radovi nose diljem svijeta.
„Pola Omiša sam oblačila, šila haljine, odjeću, radila prepravke. Zato m svi i znaju. Zvali su me šnajderica za sve“, kaže nam.
I danas, u svojoj stotoj godini, stvara prekrasne torbe od odbačenih kišobrana.
„Sad vam po gradu vidim puno uništenih i odbačenih kišobrana, ja ih očistim i od njih radim krasne torbe. Tih torba ima sad po svijetu Parizu, Londonu, Australiju…na mašini ih šijem. U Omišu nema tko ih nema“, zadovoljno će.
Osim za mašinom, vješta je i u kužini
Osim u šivanju, svoju kreativnost izražava i u kužini pa je tako svoje goste počastila domaćim rafiolima.
Nismo mogli odoljeti, a da ne probamo ukusnu slasticu koju je svojim vještim rukama izradila stogodišnjakinja. A 1992. probao ih je i predsjednik države Franjo Tuđman.
„Kad je došao u Omiš ispred moje kuće, nisam znala čime ga počastiti, onda sam brzo napravila rafiole i odnijela mu. Bio je zadovoljan“, prisjeća se Katica.
Za veliko slavlje su zaslužena njena djeca. Rodbina i prijatelji okupili su se kako bi proslavili ovaj značajan događaj, no tu slavlju nije kraj. U omiškom kafiću dočekala ju je zabava koju su priredili njeni članovi pjevačkog zbora.
„Politika je nikada nije zanimala, nikada nije dijelila ljude ni po vjeri, ni nacionalnosti, sa svima sam bila dobra i puna ljubavi“, komentiraju nam njeni bližnji.
A posebno emotivan je bio sin njezine najbolje prijateljice koja je nažalost preminula.
„Moja majka bi bila sretna da nas sada vidi“, emotivno će.
Hrvatska operna pjevačica, Terezija Kusanović poklonila je slavljenici niz pjesama, koje u bile tek početak dugog i veselog slavlja u Omišu.
Draga Katice, neka vas zdravlje i vaš nepresušni optimizam prati i dalje. Drugo stoljeće je tek počelo. Živjeli!
