Kaštelanski arheolozi su posljednjih mjeseci započeli s projektom Valorizacija otočića i podmorja Barbarinca i Tišića, što je prvo sustavno istraživanje ove arheološke zone.
Ovaj nenastanjeni otok u Kaštelanskom zaljevu ukupne površine 6.482 metara kvadratnih ima bogatu prošlost koja, sudeći po nalazima arheologa, seže sve do prapovijesti.
Ono što je poznato je da je u 15. stoljeću bio u vlasništvu splitske plemićke obitelji Cambi, a tada se nazivao Skradenik. Na njemu se nalazila crkvica svetog Martina, kuća te pristanište za Split. Prema zapisima iz 1525. godine na otočiću se nalazio kaštel kojeg je vjerojatno početkom 16. stoljeća izgradila obitelj Kuparić, a pružao je zaštitu od Turaka stanovnicima srednjovjekovnog sela Smoljevac.
Prilikom izgradnje vranjičke obale 2006. godine konzervatori su izišli na Barbarinac i pokrenuli proces preventivne zaštite za otočić i podmorje te dio kopna na Tišiću. Privremena zaštita je istekla, a pokrenut je proces upisa Barbarinca kao kulturnog dobra.
U tu su svrhu djelatnici Muzeja grada Kaštela predvođeni kustosom Vedranom Katavićem ove godine započeli sustavno arheološko istraživanje. Velik problem im je pri tome predstavljala dugogodišnja devastacija ovog područja, kako od strane industrije, tako i koncesionara kojima je grad Kaštela kroz godine omogućavao korištenje Barbarinca za organizaciju glazbenih i drugih događanja.
- Na poziciji na kojoj sad istražujemo smo pronašli dosta otpada, ostala je umjetna trava koju je postavio jedan od bivših koncesionara, a nisu uklonjeni ni pontoni na koje su vezali brodove. Trenutno se na tom području spajaju cijevi koje se sidre blokovima po arheološkoj zoni koja je godinama bila nezaštićena. Tek trebamo vidjeti koliko je štete to napravilo - govori Katavić.
No devastacija Barbarinca nije samo novijeg datuma, pojašnjava ravnatelj Muzeja grada Kaštela Ivan Šuta.
- Prema dokumentaciji koju imamo vidljivo je da je 1930. godine postojao obalni zid koji je napravljen miniranjem stijena sa samog otoka, pa već tada imamo uništavanje. Prema kartografskim prikazima i ugovorima imamo spoznaja da je tu bila crkva svetog Martina, spominje se pristanište, kuće i kula Kuparić. Obilaskom samog lokaliteta, ovako na prvu, nismo registrirali tu vrstu ostataka. Razlog može biti upravo devastacija, navodi Portal Grada Kaštela.
Također, na vapnenačkim liticama smo pronašli cilindrične tragove dubljenja i odlamanja kamena. Sudeći prema tome, vjerujemo da su čak dvije trećine otoka uništene, to jest odlomljen je kamen za nadogradnju obale i okolnih hridi. Te hridi su nasipom spojene s otokom i dobiven je jedan terasasti prostor koji je u posljednje vrijeme služio za razne manifestacije. Postoje naznake da je taj prostor, kao i dvije kuće, napravljen između dva svjetska rata. Tko je tu investirao, je li obitelj Perišić iz Splita koja je kupila otočić od Jerolima Cambija, to tek trebamo vidjeti - pojašnjava Šuta.
Zahvaljujući susretljivosti Ivana Andabaka iz Državnog arhiva u Splitu, arheolozi su na uvid dobili građevinsku dozvolu koja otkriva da je Barbarinac umalo postao karantena.
- Nakon 2. svjetskog rata je otočić nacionaliziran i prema građevinskoj dozvoli vidljivo je da se tu planirala raskužna stanica za brodove koji ulaze u Sjevernu luku. Projekt nije realiziran jer se tada donosio regulacioni plan grada Splita i to nije u njega ušlo, pa je zaustavljeno i tako je spašen Barbarinac od daljnje devastacije. Kasnije je prostor između obale i otočića korišten za držanje starih brodova koji su čekali rezalište na Brižinama - govori Šuta.
Iako su istraživanja tek u začetku, kaštelanski arheolozi su već otkrili neke zanimljive ostatke u podmorju Barbarinca.
- Pronađeno je na tisuće drvenih pilona i sad se postavlja pitanje koja je bila njihova stvarna namjena; jesu li povezani s kamenim nasipom vidljivim na zračnim snimkama koji je nekoć povezivao kopno s otokom ili imaju neku svoju funkciju. Poslali smo uzorke na starosnu analizu da utvrdimo iz kojeg razdoblja potječu. Imamo čitav niz teorija, ali prerano je za bilo kakva nagađanja - kaže Katavić.
Drveni piloni su pronađeni na još dvije lokacije, Vranjicu i Resniku, a za njih su analize pokazale da potječu iz kasne antike, pa arheolozi pretpostavljaju da bi mogli imati veze s nekom vrstom marikulture u plitkom podmorju Kaštelanskog zaljeva.
- Sada smo tek u početnoj fazi dokumentiranja. Dogodine ćemo pokušati nekom od metoda što bolje registrirati pravce kretanja tih pilona, čime ćemo nadam se moći bolje utvrditi njihovu namjenu. Ove smo se godine bavili sjevernom stranom, a na južnu nismo niti došli. Tamo se iz zraka već vide pravilne strukture koje vrlo vjerojatno predstavljaju nekakve arheološke ostatke - otkriva Katavić.
Zanimljivo je za istaknuti i da je ovo prvi put da Muzej grada Kaštela podvodna arheološka istraživanja provodi samostalno, a to ne bi bilo moguće bez pomoći brojnih pojedinaca koji su nerijetko donirali svoje usluge i tehnologiju.
- Ove godine nam je Splitsko-dalmatinska županija financijski omogućila početak istraživanja, nešto opreme je kupljeno kroz EU fondove, nešto iz naših sredstava, a dio je odrađen i dobrovoljno.
Ljudi su poprilično susretljivi, jer radi se o poslovima koji su puno većih iznosa nego je Muzej u mogućnosti financirati, ali naišli smo na odlično razumijevanje i želju da se pomogne. Tu moramo zahvaliti tvrtki Tripodij koja nam radi 3d snimanje podmorja, Anti Bošnjaku koji je napravio Lidar izmjeru, udruzi UPA Rostrum, Nevenu Leti, Mariju Klaiću i djelatnicima Muzeja grada Kaštela - napominje Katavić.
