Uvijek se lijepo prisjetiti kako izgleda jedna od najljepših crkava u Splitu. Naročito kad je iznova obiđete, kao mi u subotu.
To je Crkva svete Trojice, koja se nalazi nalazi u predjelu Sutrojice, blizu splitskog brodogradilišta. Ova crkva spominje se prvi put u popisu zemalja samostana Benediktinki iz godine 1060., a istraživači su je počeli proučavati 1887. kad je engleski arhitekt Thomas Graham Jackson objavio njezin prvi opis.
Istraživači različito navode vrijeme gradnje ove crkve. Iveković drži da je građena u 6. stoljeću, Karaman u 11., a većina misli da je građena u 9. stoljeću.
Glavni ulaz je na zapadnoj strani, a svetište na istočnoj. Još su jedna vrata na jugoistočnoj strani. Zidovi su od vapnenca lokalnog porijekla, a to je materijal neke starije građevine. Ima tri prozorska otvora. Prigodom restauracijskih radova godine 1948. otkriveni su ostaci građevine starijeg razdoblja koja se produživala prema istoku. Nađeno je više ulomaka oltarne pregrade koji se sada nalaze u arheološkom muzeju u Splitu.
Ova crkva je jedina dosad od poznatih šestero-apsidnih građevina u ranoj srednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije. U skupini dalmatinskih rano-srednjovjekovnih arhitektonskih spomenika koji istraživači datiraju u širokom vremenskom razdoblju od 8. do 11. stoljeća, Crkva svete Trojice u Splitu zauzima izuzetno značajno mjesto. U dokumentima se po prvi put spominje tek u drugoj polovici 11. stoljeća. To, međutim, ne znači da crkva nije mogla biti sagrađena u 9. stoljeću.
Izuzetna vrijednost
Nedugo pošto je arhitekt Jackson, proučavajući staru arhitekturu Dalmacije, upozorio na izuzetnu spomeničku vrijednost tog objekta, iako ga je godine 1887. zatekao napuštenog, otkritog i djelomično ruševnog, uslijedila su daljnja istraživanja domaćih i stranih stručnjaka 1891. i 1914., ali i prve konkretne akcije spašavanja te građevine na kojoj su brojna stoljeća ostavila svoje tragove.
Tako su godine 1924. sanirani zidovi i obnovljena probušena sjeverozapadna apsida, a pedesetih godina ponovo su otvoreni zazidani prozori. Zidovi i svodovi ove crkve bili su dosta napukli, unutrašnjost veoma zapuštena,okolina crkve nije bila uređena, a u samoj crkvi raslo je trnje.
U registru spomeničke baštine
Godine 1965. starješina samostana Uznesenja Marijina na Poljudu fra Vjekoslav Bonifačić zatražio je od nadležnih da se crkva popravi. Tako je 22. listopada 1967. u ovoj crkvi utemeljena nova splitska župa svete Trojice sa sjedištem u ovoj popravljenoj crkvi pa je u njoj obnovljeno vršenje službe Božje.
Iz praktičnih razloga, kao župna crkva koristi se obližnja samostanska crkva samostana Uznesenja Marijina, u narodu poznata kao sv. Ante, čiji je član - franjevac, župnik navedene župe.
Crkva svete Trojice upisana je u registar najvrjednije spomeničke baštine.
