U četvrtak je Međunarodni dan bijelog štapa koji je prvi put obilježen u SAD-u 1964. godine kada je Lyndon Johnson, tadašnji predsjednik, taj dan proglasio Danom bijelog štapa. Inicijativu za korištenje bijelog štapa kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu dala je gospođica Guilly d Hermont 15. listopada 1930. godine.
Prenosimo vam što su napisali organizatori tradicionalnog događaja.
Samo 32 godine kasnije, 1996. godine, u Hrvatskoj se počelo s obilježavanjem Međunarodnog dana slijepih osoba, dana kad se najšira javnost upoznava s problematikom slijepih osoba.
Zbog izvanredne situacije Županijska udruga slijepih Split neće imati nikakve manifestacije za taj dan pa će ove godine uputiti apel u kojem će istaknuti najvažnije probleme na lokalnoj i državnoj razini.
Inkluzivni dodatak je dodatak kojim se reguliraju troškovi proizašli iz invaliditeta. Taj kompenzacijski novac bi osobama s invaliditetom omogućio lakše uključivanje u svakodnevni život zajednice što je vrlo jasno najodgovornijim ljudima u RH tako da su već 2011. godine donijeli Zakon o socijalnoj skrbi u kojem je planirano uvođenje ovoga zakona.
Također, prošle godine je obećano da će u 2020. godini izaći s nacrtom prijedloga zakona o inkluzivnom dodatku i da će to rješenje biti proračunski održivo. Međutim, 10 godina nakon još nije realiziran zakon koji bi omogućio osobama s invaliditetom inkluzivni dodatak i to bez imovinskog cenzusa jer bi postojanje imovinskog cenzusa narušavalo sam smisao inkluzivnog dohotka. Poruka najodgovornijim ljudima u državi je da ispune svoja predizborna obećanja stara 20 godina i da zaborave na onu staru „ponavljanje je majka znanja“ jer su je totalno krivo shvatili.
Drugi problem koji javnost treba znati je problem koji postoji već 30 godina. U Republici Hrvatskoj slijepa djeca dobivaju udžbenike nekoliko mjeseci nakon početka nastave. Svake godine djeca u RH dolaze na nastavu bez udžbenika. Roditelji pretipkavaju pojedine lekcije i snalaze se na različite načine. Obrazovanje je ključno za svakog čovjeka, a za slijepu osobu ono ima još veće značenje. Županijska udruga slijepih Split je ove godine preko donacije došla do sredstava za kupnju Braillovog printera koji printa udžbenike na Braillovom pismu.
Tako dolazimo do trećeg problema, a to je financiranje temeljnih udruga osoba s invaliditetom gdje je država napravila „outsourcing“ na udruge osoba s invaliditetom i prebacila veliki broj aktivnosti na njih što je, u suštini, sasvim u redu; ali kako se povećavaju aktivnosti udruge, trošak hladnog pogona raste za njega financiranja skoro pa i nema. Kad bi se udrugama osigurala minimalna stabilnost, broj i kvaliteta aktivnosti bi porasli; kao i sredstva koja se povlače iz europskih fondova.
Na primjer, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (za razliku od Splita gdje financiranje ide samo preko natječaja) udruge dobivaju sredstva na duži period tako da im je stabilnost, kapacitet i potencijal za rad i razvoj veći. Split je jedan od rijetkih gradova koji ove godine nije objavio rezultate projekata niti informacije hoće li ih biti u narednom periodu.
Također, apeliramo da se promijeni Pravilnik za pristup plaži za osobe s invaliditetom na splitskoj plaži Bene na Marjanu gdje je pristupnica za dolazak automobilom omogućena samo osobama s tjelesnim invaliditetom od 80% i više na donje ekstremitete, tako da bi i naš član koji je 100% slijep, i s autizmom, mogao dobiti propusnicu.
U gradu Splitu generalno je potrebno hitno poboljšati pristupačnost grada za slijepe osobe, a to bi uključivalo postavljanje više zvučnih semafora, traka vodilje koje u Splitu ne postoje te na autobusne stanice uvođenje glasovnog najavljivanja autobusa koji stiže.
A, o obrazovanju i zapošljavanju slijepih osoba ćemo nekom drugom prilikom.
Na kraju, vrata u Zagrebačkoj 17 su uvijek otvorena za razgovor i suradnju oko svih pitanja vezanih za razvoj i poboljšavanje kvalitete života slijepih osoba napisali su organizatori.
