U narodu se kaže da se veliki sportski šampioni/ke grade od malih nogu. Tomu najbolje može posvjedočiti naša sugovornica, bivša profesionalna gimnastičarka i aktualna hrvatska ragbi reprezentativka, Splićanka Dina Madir.
Od malih nogu, Dina je rasla, odgajala se i školovala u Gimnastičkom klubu Marjan. Tamo je provela sate i sate, a rezultati mukotrpnog truda i rada nižu se iz dana u dan. U jednom trenutku njezina života, upravo onda kada je pomislila da se sve položilo na svoje mjesto, dogodio nagli životni preokret.
Za portal Dalmacija Danas otvorila je dušu.
- Od malih nogu krenula sam na strunjače. Točnije punih 18 godina bavila sam se gimnastikom. Međutim, dogodila mi se zadnja ozljeda podlaktice koja je presudila prekidu moje gimnastičke karijere. Uslijedila je teška operacija prilikom koje mi je ugrađeno šest vijaka u podlaktici. Međutim, ja sam se i dalje potajno u sebi nadala da ću se moći i dalje posvetiti moja prvoj ljubavi uz vjeru da ja to mogu.
Riječi zagrebačkih liječnika da je najbolje za mene, da se predstavim baviti tim sportom i dalje odzvanjanju u mojim ušima. Rekli su mi i da ako želim imati normalnu funkciju ruke da se moram zaustaviti. Moja najteža odluka je tada bila napustiti dvoranu - priča nam Dina.
Preko trnja do zvijezda
Ambiciozna 28-godišnjakinja pravi je primjer kako se trudom, radom, odricanjem i s istinskom željom stiže preko trnja do zvijezda. Za sebe kaže da je osoba koja emocije proživljava unutar sebe, ipak 'slomila' ju je odluka koju je morala donijeti preko noći. Unatoč tome, nije bilo puno vremena za tugovanje.
Dina je diplomirana kineziologinja, sa stručnim zvanjem trenerice gimnastike. Ipak se nije u potpunosti odmaknula od gimnastike, jer je svoje znanje za vrijeme života u Zagrebu posvetila treniranju djece u jednom sportskom klubu.
- Moji dječački snovi i kretanje stopama Tine Erceg koja mi je danas krizmana kuma naglo su se prekinuli - navodi.
'Bacila' se u ragbijaške 'vode' i to sasvim slučajno.
- Sve je krenulo nekako spontano. Našla sam se na tribinama dajući podršku muškoj ekipi. Tom prilikom sam susrela moje današnje suigračice koje su me tada upitale kad dolazim na trening. Na prvu sam bila sam skeptična radi ozljede, ali sam im otvoreno rekla sam da je jedino što mogu doći trčati. I tako je sve krenulo. Isto kao i svaki sportski početak, ni ovaj nije bilo nimalo lagan. Kao i inače, vjerovala sam u sebe i brzo sam se snašla.
Kroz nekoliko treninga, shvatila sam da mogu krenuti ozbiljnije. Izrazila sam želju da igram utakmice, i uskoro se to ostvarilo. Od tada sam uz moje cure u Ragbi klubu Zagreb - dodaje aktualna hrvatska ragbi reprezentativka.
Radila je i kao vatrogaskinja
Prisjetila se i početka 2020. godine kada je polagala osposobljavanje i usavršavanje dobrovoljnih vatrogasaca.
- Za vrijeme trajanja tečaja sam putovala svaki dan Zagreb-Trogir-Zagreb nakon posla da bi stigla na predavanje u Trogir. I tako dva tjedna. Zadnji radni dan sam odradila u Zagrebu i jurila za Trogir da polažem ispit. Nakon toga sam radila sezonu u DVD-u Trogir - priča nam.
I reklo bi se sada bravo curo, svaka čast. Ali, to nije sve. Dina je nastavila malim koracima ostvarivati svoje životne ciljeve.
- Prikupila sam se potrebne papire, obavila zdravstveni pregled pa tek onda, nakon što sam primila poziv za odlazak, rekla svojoj obitelji da je vrijeme za vojsku. Ostali su poprilično šokirani, ali pozitivno. Rekli su mi da sam Rambo - kroz smijeh će naša sugovornica.
Svoj potencijal, ustrajnost i želju za uspjehom pokazala je na natjecanju.ročnika 37. naraštaja dragovoljnog vojnog osposobljavanja za titulu najboljeg ročnika i ročnice Hrvatske vojske. U ženskoj je konkurenciji pobijedila ročnica Dina Madir.
- Samoj sam sebi rekla da je vrijeme da se prijavim. To je bilo ono što sam željela od malih nogu. Nakon dva mjeseca temeljne vojnu obuke, uslijedilo je natjecanje koje se sastojalo od segmenata prepreka koje smo morali proći koristeći se posebnim tehnikama svladavanja radnih točaka za svaku pojedinu radnu stanicu. Prije samog natjecanja nismo puno vježbali poligon zbog vremenskih neprilika, ali dala sam sve od sebe. Staza je u potpunosti postavljena tako da smo morali pokazati znanja i vještine koje smo stekli tijekom temeljne vojne obuke, ali i kroz život - iskreno će.
Posebno je istaknula zahvalu svojem instruktoru. Za koji dan slijedi tromjesečna specijalistička obuka na kojoj će doznati koji će rod vojske biti.
Dina je pravi primjer svim generacijama da se rad i disciplina isplate.
