Jučer je, na cesti između Lećevice i Kladnjica, došlo do iznenadnog urušavanja kolnika. Urušavanje je dovelo do otkrivanja jame duboke oko 30 metara.
Na novonastalu situaciju reagirao je i ravnatelj Županijske uprave za ceste, Petar Škorić, koji je potvrdio da je jama otkrivena tijekom radova na probijanju trase za budući Centar za gospodarenje otpadom, a dodao je da će precizne informacije biti dostupne nakon završetka službenog izvještaja speleologa.
Dodatne informacije o novootkrivenoj jami podijelio je s nama poznati splitski speleolog Tonći Rađa.
Prema njegovim riječima, ovaj geološki fenomen nije neuobičajen za područje Dalmacije, gdje se jame i špilje često pojavljuju kao rezultat krškog terena. Prvo je nahvalio reakciju radnika i vozača bagera, koji su prepoznali situaciju i pravilno reagirali, jer se u slučajevima kada je jama veća lako može dogoditi da u nastalu rupu upadnu bageri. Srećom, nesreće su se ovaj put izbjegle, a otvor jame je pravilno ograđen.
Klasična dalmatinska jama u kršu
Srećom, kako Rađa objašnjava, jama nije smještena u sredini prometnice, već sa strane, što omogućava daljnje radove bez većih poteškoća. Specijalisti će i dalje analizirati njezinu točnu prirodu jer prema prvim procjenama nije riječ o jedinstvenom fenomenu, već o jednoj u nizu mnogih jama koje se pojavljuju u ovom području. Rađa nam je kazao da je riječ o klasičnoj dalmatinskoj jami u kršu, kojih od Istre preko Velebita do Mosora i Biokova ima zabilježenih više od 20 tisuća. Samo na Braču, speleolozi su zabilježili više od 400 jama, dok na Šolti, koja je također poznata po svom krškom terenu, postoji samo desetak registriranih objekata ovog tipa.
"To je klasična dalmatinska jama u kršu. Jako je lijepo zasigala, što je znak da je nekad tu, u nekoj dalekoj geološkoj prošlosti, bilo jako puno vode, tako da ima mnogo siga: stalaktita, stalagmita, svega. U njoj nema nikakvih predstavnika faune, ni nekih posebnih. Obično su to manje jame i uže, ovo je poput bunara od 30 metara", kazao nam je Rađa.
"Srećom, jama nije u sredini voznog traka, nego sa strane. Jedna od mojih sugestija će biti da se preko nje stavi betonska ploča i da se onda ta jama sačuva, ali to sve ovisi o inženjeru građevine i statičaru, njegovo je zadnje. S obzirom da takvih jama ima na tisuće, onda i kad bi se ova zasula, ne bi to ništa specijalno značilo. Nema ništa posebno", dodao je i kazao da je jama, što se tiče speleologije, dobila svoj znak. Skenirat će se, nacrtati i pohraniti u arhivu. Sve ostalo ovisi o investitoru i o izvođaču radova.
Hoće li ih biti još?
Otvaranje jedne jame za sobom, naravno, povlači važno pitanje: hoće li ih biti još? Speleolog Rađa nam kaže - naravno da hoće.
"Bit će ih još, i to u blizini. Prema kartama je u blizini još jedna jama, pa se može očekivati još sličnih otkrića. Prije 5-6 godina, na području Lećevice smo istražili oko 15 jama dvije od njih bile su nevjerojatno izuzetne, s dubinama između 150 i 200 metara i to nitko nije očekivao – ni geolozi, ni filogeolozi. U jednoj jami pronašli smo čak podzemno jezero. Iako te jame nisu smještene u samom centru Lećevice, već u njegovoj blizini, sigurno su dio istog geološkog sustava. Poput ove jame koja je otkrivena sada, te jame su smještene malo južnije, ali jame i špilje su općenito normalna pojava u krškom području Dalmacije. Međutim, ove dvije bile su posebne. To su zaista izuzetni geološki fenomeni, nešto što nitko nije očekivao", kazao nam je Rađa i dodao da je na samom području centra Lećevice istražena samo jedna ili dvije jame, dok još dvije čekaju istraživanje. Jedna od tih jama doslovno je uz samu ogradu.
"Jame koje smo istražili pripadaju tipu kaverni: malo užih od ove, ali vrlo sličnih. Tako da, ne postoji neko čvrsto pravilo, osim da na kršu uvijek možemo očekivati pojavu biomorfoloških formacija, koje mi nazivamo jamama ili špiljama. Kad te jame nisu povezane s površinom, tada ih klasificiramo kao kaverne", objasnio nam je.
"Za ove jame o kojima sada pričam, takozvani tip kaverni, takvih kaverna tko zna koliko ima. Možda 50 metara dalje od ove postoji još jedna, ali mi je nikad nećemo ustanoviti. Znači, ona se može otvoriti samo na dva načina: ili strojem, u ovom slučaju bagerom, ili, kako kažu ljudi, da se zemlja uruši. I takvih slučajeva je bilo. Jednostavno, svod te jame u jednom trenutku geološke povijesti propadne", kazao je Rađa.
"Bio sam u jako puno jama, i do sada sam sigurno istražio 15 do 20 koje su se po prvi put otvorile same od sebe. Unutra je malo vode, malo vlage, ona pomalo grize, grize, grize, grize, dok ne dođe blizu površine i jednostavno se to uruši", objasnio je.
Ponovno je naglasio da su ove jame uobičajena pojava za dalmatinsko područje.
"To je uobičajena pojava, nije ništa posebno. Ljudi to ne vide, pa onda misle da nema, ali ih zapravo ima mnogo. Ljudi su nekad puno više znali jer su se bavili stočarstvom, a djeca i mladi su čuvali ovce. Nisu imali što raditi, pa su trčali okolo, gledali, tražili, i našli bi neku jamu. Onda bi roditelji rekli da u jami žive, ne znam, baba roga, duhovi, da bi ih prestrašili i da ne bi dolazili. Na ovom području je veliki broj jama, što je klasično za kršno područje Dalmacije, i sigurno nije posljednja koju ćemo vidjeti", zaključio je Rađa.
