Period pred parlamentarne izbore bio je pun prozivki među političkim akterima, na sva zvona se pričalo o HDZ-ovim aferama i korupcijama, a predsjednik države Zoran Milanović se kandidirao za premijera.
Tko je osvojio mandate i saborske fotelje saznali smo na izborima 17. travnja, a za komentar na ove parlamentarne izbore i stranačke predizborne kampanje upitali smo sociologa i sveučilišnog profesora dr. Renata Matića.
Predizborne kampanje se temelje na obećanjima, parolama i upiranju prstiju u druge stranke itd. Kako su takve kampanje oblikovale javno mnijenje o političkim akterima koji se trude svim silama osvojiti priliku da oforme svoju Vladu i što takve "dječje igre" poručuju građanima?
- Predizborne kampanje su oduvijek mjesta gdje se 'skidaju rukavice', pa čak i da budemo potpuno iskreni, to pomalo postaje prostor 'nulte tolerancije za fair play'. Svatko tko kritički promatra može vidjeti da je riječ o osvajanju privilegija putem kojih se politička kasta odavno odvaja od svih ostalih građana. Samo naivni mogu povjerovati da stvarno postoji bitna razlika u rješenjima gorućih pitanja društva.
Što biste izdvojili kao najveće gafove ovogodišnjih izbora te kako komentirate nastale koalicije koje imaju za cilj srušiti HDZ sa vlasti?
S obzirom da je kako je već navedeno, svaka predizborna kampanja poseban pa i ekstreman tip 'cirkusa', gafovi se ne broje niti se posebno pamte. Zapravo, što više rubnih poruka i izjava, samo su plus u nečijoj promociji.
Na temelju trenutnog stanja političke scene što mislite može li u Hrvatskoj zaživjeti konkretna promjena na bolje?
- Vrlo konkretno, mislim da ne.
Prvo bih izdvojio problem korupcije po kojem su svi kandidati za vlast, pokazali da ne razumiju društvene i političke uzroke održavanja korupcije. Točnije nitko se ne želi odreći političkog kadroviranja, a to je ključ proizvodnje sukoba interesa, a time i korupcije.
Drugo, možda i centralno, jer je za sve nas kardinalno bitno. Nitko nije ozbiljno najavio, a kamoli obećao da će u 'jednom mandatu riješiti pitanje zdravstva', konkretno redova čekanja na preglede. Takva bi najava, zasigurno izazvala do sada nezamisliv pozitivan odgovor. Da imalo iskreno vjerujem kako politički akteri osjećaju puls svojih sugrađana, možda bih rekao da me čudi kako snagu tog problema nitko od svih, koji se natječu za pozicije moći, nije prepoznao.
I treće, ali nimalo manje bitno, pitanje starenja stanovništva koje su sve demokratske zapadne zemlje odavno prepoznale i reagirale strategijama izgradnje funkcionalnih centara skrbi, kao i sustavnim programima stručnog obrazovanja.
I kao četvrto, problem koji je sastavni dio govora o korupciji, a to je spriječavanje mladih obrazovanih osoba da poštenim putem ostvare pravo na zaposlenje. Osobno sam svjedočio mnogim slučajevima kako mojih bivših studenata, tako i drugih, a izdvojio bih primjer mlade visoko obrazovane majke troje djece, koja na više od 15 natječaja, unatoč nedvojbenom znanju i pokazanim rezultatima, skoro deset godina ne uspijeva, 'probiti' nepotističku barijeru, i ostvariti pravo na rad i to baš na području Splitsko dalmatinske županije.
Nažalost, sve spomenuto je jedini pravi odgovor na pitanje o mogućnosti konktretnih pomaka na bolje, a i najbolje opisuje, što znači kad se kaže da politički akteri žive u nekoj drugoj, odvojenoj stvarnosti od svih nas ostalih, s kojima ovako dosta nemušto nastoje komunicirati jednom u četiri godine.
Što nakon izbora?
Nakon održanih izbora 17. travnja i većinske pobjede HDZ-a ponovo smo upitali sociologa Renata Matića o političkoj situaciji u Hrvatskoj nakon što je javnost na izborima rekla svoje.
Kako komentirate veliku izlaznost na izbore?
- Stranke koje imaju svoje nazovimo ga 'biološko' ili blaže rečeno 'vjerno' biračko tijelo, unatoč kampanji sa previše 'ne – poruka' i premalo jasno definiranih: 'što, kako, i u kojem vremenu poruka', uspjele su mobilizirati svoje sljedbenike, ali mislim da je, koliko god čudno izgleda, ta 'srijeda' odigrala svoju ulogu. Moguće je da su mnogi upravo zato što je inače radni dan, ad hoc definiran kao neradni, sa isključivim razlogom izkaska na izbore, djelovalo više obvezujuće, za razliku od nedjelje, kada se ionako ne ide nigdje bez privatne odluke.
Na izborima je HDZ bio očiti pobjednik, je li sada za očekivati formiranje Vlade u koaliciji sa Domovinskim pokretom pa čak i nakon uvreda koje im je Plenković uputio?
- Ako se u predizborno vrijeme, nedvojbeno kaže 's njima ne', ili ako se glasovi skupljaju na račun bespoštedne pa i vulgarne kritike prijašnje vlasti, teško je razumjeti kako se isti ljudi u nekoliko sati odluče za potpuno drugačiji put. Ako smo glasove dobili na račun optužbi prema nekoj stranci, post izborna koalicija sa istom tom strankom je prvo 'izigrano' obećanje, što upućuje na prešutnu poruku glasačima: 'hvala, vi ste svoje zaokružili, ali od ovog sad pa nadalje nitko više ništa ne pita'.
Što mislite hoce li Andrej Plenković " žrtvovati" SDSS da ude u koaliciju s Domovinskim pokretom?
- Poznata je izreka kako je interes, jedino sigurno načelo politike. U konkretnom slučaju, ta odluka prije svega ovisi o odvaganom benefitu na unutarnjem planu i mogućim neugodnim pitanjima na međunarodnom. Naravno ne treba zaboraviti da je malo koja vlada do sada bila u toj mjeri na međunarodnom planu, usklađena sa EU središtem, pa za dovesti tu podršku u pitanje, vrlo jaki razlog.
Svjetski i europski mediji sumnjaju da će Andrej Plenković uspiti sastaviti Vladu, koje je Vaše stručno mišljenje o tome i o trenutnoj političkoj atmosferi u državi?
- Po pitanju sastavljanja nove vlade, možemo samo sanjati koje se igre i igrice odvijaju daleko od očiju nas običnih smrtnika, pa su moguće i na prvi pogled nemoguće i potpuno besmislne kombinacije. Jendostavnije rečeno tradicionalnim sportskim riječnikom 'ništa nije gotovo dok dama u crnom na središtu terena ne zapjeva'. Što se tiče političke atmosfere, očito su se građani vratili svojim svakodnevnim brigama, pa osim zagriženih pratitelja aktualnosti, i besposlenih stranačkih 'ultrasa', malo se tko od ljudi koji žive iz dana u dan, mjeseca u mjesec ima vremena zamarati ovim pitanjem. Mislim da je malo tko ostao dugoročno 'našpanan' oko pitanja budućnosti nečijih političkih karijera.
Što sada preostaje za Zorana Milanovića kada nije uspio u svom naumu?
- Za pretpostaviti je da će nastaviti u okviru naviknutih okvira, i da se tu ništa posebno ne može ispriječiti. Unatoč porukama Ustavnog suda i unatoč negativnim političkim porukama dosadašnjih oponenata, teško da se nešto izvanredno u smislu opoziva i izvana nametnutog prekida mandata može dogoditi. S obzirom da je tu sve relativno jasno, možemo očekivati samo nastavak razmjene vatre sa dobro utvrđenih pložaja jedne i druge strane.
Unatoč pobjedi HDZ-a stranka Možemo je pokazala popriličan rast u broju mandata i zastupnika, što to znači za hrvatski politički sustav, je li to utječe na odnos snaga SDP-a i HDZ-a ?
Neće se otkriti ništa novo sa konstatacijom kako se tzv. lijeva politička opcija, prvo ozbiljno politički popunila sa strankom kojoj svi prigovori na upravljanje glavnim gradom, nisu narušili rejting na nacionalnom planu. Ako se u sudačkoj nadoknadi ne dogodi čudesan prekoret pa se ipak obistini mogućnost širokog savezništva protiv HDZ, sa SDP-om u središtu, vrlo je upitno u kojem će se smjeru razvijati odnosi u dosad najjačoj lijevoj stranci, ali je zato prilično izvjesno da utjecaj stranke Možemo za sada pokazuje uzlaznu putanju.
