Goran Kotur, predsjednik SDP-a Split, oglasio se tijekom dana povodom Dana antifašističke borbe.
Njegovo priopćenje u nastavku možete pročitati u cijelosti:
Na Dan antifašističke borbe s ponosom se sjećamo hrvatskih partizana, ali je jasno da ovaj državni praznik vladajuća „vertikala“ obilježava tek reda radi, i to na način da svima bude jasno da se samo odrađuje formalna obveza. Uostalom, to se vidi svaki dan, a ne samo danas, pogotovo u Splitu u kojem Dan oslobođenja ne može niti ući u gradski protokol, i u kojem su sve ulice koje su podsjećale na hrvatski antifašizam izbrisane. Ne zaboravimo ni tri tisuće razorenih antifašističkih spomenika u Hrvatskoj.
Negiranje ili minoriziranje hrvatskog antifašizma ne samo da ohrabruje nego i potiče one koji žele osporiti legitimitet hrvatskih granica, a to na žalost više nisu samo politički marginalci nego i visoki dužnosnici iz susjednih država. Hrvatska, koja je u odnosu na broj stanovnika, bila u samom vrhu vrhu svjetskog antifašističkog pokreta, ovakvim pristupom vladajućih sama pila granu na kojoj sjedi. Ako kažemo da je Hrvatska po antifašizmu bila prvak svijeta, onda je Split bio najbolji u Hrvatskoj, odnosno najbolji od najboljih. Negirajući ili prigodničarski pristup prema hrvatskom antifašizmu je ne samo civilizacijski pogrešan, već i štetan za hrvatske nacionalne interese.
Vladajućima u njihovim sitnim kalkulacijama očito nije jasno da bez hrvatskog antifašističkog pokreta ne bi u pitanju bile samo hrvatske granice, već i samo postojanje Hrvatske, pa čak i hrvatskog naroda. Naime, bez da su hrvatski partizani bili na pobjedničkoj strani u II. svjetskom ratu mogli bi zaboraviti vraćanje svih hrvatskih krajeva koje je otela Italija. Još bi veći problem bio to što bi nakon rata u obnovljenoj Kraljevini Jugoslaviji, za koju su se zalagali zapadni saveznici, glavnu riječ vodio kraljev ministar i četnički vođa Draža Mihailović. Dakle, demokratski Zapad, odnosno SAD i Velika Britanija, bio je sklon da nakon II. svjetskog rata na vlast dođu četnici, koji bi onda formirali kvazidemokratsku veliku Srbiju.
Za razliku od kvislinških pudlica koji su se slijepo pokoravale svojim fašističkim i nacističkim gospodarima, hrvatski antifašistički pokret je imao čvrst i neprobojan gard i znao se suprotstaviti ne samo svojim fašističkim i nacističkim neprijateljima i njihovim slugama, već ponekad i svojim antifašističkim saveznicima, kako britanskim tako i sovjetskim. Britanska vojska i Crvena armija sudjelovale su u vojnim operacijama po odobrenju partizana na točno definiranom području, te su bezpogovorno otišle nakon toga, iako im ne bi bilo mrsko da su ostale kao što su napravile u brojnim drugim zemljama. Ni prije fašističke okupacije niti na samom početku rata hrvatski antifašisti se nisu držali stava Sovjetskog saveza koji se tada uzdao u pakt o nenapadanju s nacističkom Njemačkom. Uostalom, odmah nakon okupacije započelo je prikupljanje oružja kao preduvjeta za antifašistički ustanak, a u Splitu je na blagdan sv. Dujma 7. svibnja 1941. godine na Marjanu formiran 1. udarni odred" - stoji u današnjem priopćenju.