I ove će se godine u Omišu održati dva sjajna rukometna eventa "Svjetski kup rukometnih veterana" i "Međunarodni kamp rukometnih golmana". Prvi na parket omiške dvorane izlaze veterani, njih preko 1.000, unatoč otkazivanju planiranih dolazaka tradicionalno brojnih rukometašica i rukometaša iz Ukrajine i Rusije.
Učinili smo sve da u Omiš dovedemo barem jednu ukrajinsku ekipu, pisali smo dopise njihovim vlastima, nudili garancije i podmirenje svih troškova, bili smo i blizu realizacije, no na žalost ratna zbivanja su ih razasula diljem zemlje i nisu se uspjeli skupiti i organizirati. No unatoč tome što ne dolaze, oni će biti s nama, naći ćemo načina da im pošaljemo poruku podrške iz Omiša sa željom da se vidimo već iduće godine - kazao nam je organizator Mario Čaljkušić.
Peto je ovo izdanje Svjetskog kupa rukometnih veterana, koje će se održati u gradu na ušću Cetine od 19.-21. svibnja, i to u pet kategorija, tri muške 35+, 42+ i 50+ te dvije ženske 30+ i 40+. Najbolji će i ove godine kućama ponijeti posebno dizajnirane unikatne pehare i medalje.
Raduje me što se veliki broj ljudi želi aktivno baviti rukometom i poslije završetka aktivnih igračkih karijera. Rukomet je fizički vrlo zahtjevan sport i teško ga možemo nazvati ugodnom rekreacijom u srednjim godinama, tako da treba pohvaliti sve koji već godinama dolaze u Omiš iz čitave Europe i svijeta. To što će petu godinu za redom stići sa svih strana svijeta potvrda je da je projekt uspio i zaživio te da je Svjetski kup rukometnih veterana zauzeo svoje mjesto na rukometnoj karti svijeta.
Svima koji u Omiš stižu i ove godine želim dobre utakmice, dobru zabavu, što manje povreda te da uživaju na hrvatskoj obali, a organizatorima da i ovoga puta podignu ljestvicu u svakom pogledu, jer je to najbolja pozivnica za sve koji žele i ubuduće dolaziti. Jer, baš kao što kaže slogan kupa, "The game is not over" – kazao je proslavljeni hrvatski reprezentativac Goran Šprem.
Biranim riječima o ovom prestižnom projektu govorio je i Špremov reprezentativni kolega Davor Dominiković.
Sudjelovao sam u prvom kampu rukometnih vratara kojeg organizira ista ekipa koja organizira i ovo natjecanje, i odmah u startu sam im rekao da je organizacija Svjetskog kupa jako dobra ideja. Veteranska natjecanja u sebi sadrže bit sporta, natjecanje i zabavu, a u Omišu se ravnopravno natječu i oni koji su bili profesionalci, i oni koji su bili amateri, a svi skupa se zabavljaju i druže - kazao je Dominiković, koji u svom klubu u Njemačkoj ima najbolji primjer da se rukomet može igrati i u poznim godinama.
U klubu imamo četiri momčadi, prva je normalno natjecateljska, druga su mladi, a treću i četvrtu čine veterani koji normalno treniraju i igraju svoje lige. Pazite, to su čak i ljudi od 60 godina. Rukomet je u Njemačkoj drugi sport po popularnosti iza nogometa, i dobio sam jako puno pozitivnih povratnih informacija oko projekta koji se već pet godina organizira u Omišu. Ljudi su oduševljeni organizacijom natjecanja i ljepotom prirode u Omišu i okolici. A to je sjajna priča za naš turizam, da se i u predsezoni napune hoteli.
Natjecanja su važna, ali svi se mi sportaši volimo i družiti nakon natjecanja. I u profesionalnom sportu nakon utakmice pružimo ruke jedni drugima, suparnici smo na terenu ali kasnije popiješ pivo, popričaš, pogotovo sa zemljacima, i zaželiš im da se vidite i dogodine. To je najbolja poveznica i priča, i zbog toga imam samo riječi hvale za organizatore – kazao je Dominiković, koji je bio oduševljen kad smo mu otkrili kako se rukometna priča od sljedeće godine širi i na košarku.
Naime, od iduće godine u Omišu će biti organiziran i Svjetski kup košarkaških veterana! Po svemu će to biti identično organizirano natjecanje kao što je Svjetski kup rukometnih veterana, a odmah u startu bi trebao privući veliki broj košarkašica i košarkaša u mirovini, ne samo iz Hrvatske i okolnih zemalja, nego i iz cijeloga svijeta. Organizatori su već kontaktirali mnoga poznata košarkaška imena koji su dali podršku projektu i koji bi se trebali pojaviti u Omišu.
Vjerujte da bih više volio nastupiti na košarkaškom nego na rukometnom natjecanju. Jedna od dražih sportskih uspomena mi je osvajanje Streetball turnira u Metkoviću s mojim prijateljem Antom Vranješom. Mogli bi mi, rukometni veterani, složiti jako dobru košarkašku momčad. Da je neki NBA skaut 2004. godine svratio na Roglu, gdje se naša rukometna reprezentacija pripremala za Olimpijske igre u Ateni, i da je pogledao basket koji smo igrali Metličić, Balić Losert, Čavar, Smajlagić i ja, sigurno bi poveli nekoga od nas sa sobom u Ameriku, a Hrvatska bi ostala bez zlatne medalje. Toliko su to bili dobri basketi, nekad i jači od samih rukometnih treninga. Bilo je tu i trica, i asistencija, i zakucavanja... – prisjetio se Dominiković.
