“Kako ne bih izabrala Split kada su me upravo Splićani ohrabrili da bez straha krenem u tiskanje dopunjenog izdanja svoje knjige. Bila je to divna jesenska večer puna emocija, ali iskrenih emocija koje su mi otvorile oči da ono što sam do tada mislila da je nemoguće može postati moguće”, kazala je legendarna lička planinarka, spisateljica i humanistica Ana Lemić.
Ona je sinoć u krcatoj dvorani Gradske knjižnice Marka Marulić u Splitu održala premijernu promociju dopunjenog izdanja svoje knige “Stanovi i sela na Velebitu (svjedočanstva života od nastanka do nestanka).
Moderator večeri bio je Rade Popadić, planinar i medijski djelatnika, a on je bio jedan od splitskih planinara koji su u studenom prošle godine, boraveći u Baškim Oštarijama, imali sreće poslušati predavanje Ane Lemić koja je svojom toplinom i skromnošću dirnula baš sve. Nakon toga susreta zapalila se iskra dobrote i ljudi su se organizirali na društvenim mrežama, predbilježavajući se za knjigu i bodeći Anu u njenoj namjeri da se ipak tiska dopunjeno izdanje.
Osobito se zahvalila planinarima
- Sve se dogodilo tako brzo. Kada vidim knjigu ispred sebe, pitam se sanjam li - kazala je Lemić okupljenim Splićanima. Zahvalila je svima koji su na bilo koji način podržali tiskanje nadopunjenog izdanja knjige i to deset godina nakon tiskanja prve verzije.
- Najveći dio je oko Tulovih greda jer je taj dio bio miniran kada sam obilazila. Nakon što se razminiralo, pročešljala sam sav teren oko Jasenica, a ima nešto i sela sa sjevernog i srednjeg Velebita, koja sam naknadno otkrila. U odnosu na prvo izdanje, ima oko 100 stranica dodanog sadržaja. Ukupno ima 848 stranica i preko 2.000 fotografija u boji. Sve o čemu pišem je dokumentirano fotografijom kao dokaz. Ljudi kažu da vrijedi tisuću riječi pa će valjda tako biti i u ovom slučaju - rekla je Ana.
Istaknula je da je više od 15 godina prikupljala materijal za knjigu, a u početku nije ni znala da će se tiskati knjiga. Kaže da nije željela dopustiti da umre spomen na divna velebitska sela te da je to njen doprinos rodnom kraju. “Požalila” se da neki znaju reći da je Lika najsiromašniji i najmanje obrazovan kraj, no upravo takvi stereotipi bili su motiv da napiše koja značajna imena i umjetnička djela je upravo Lila dala kroz povijest.
Ana je kročila bespućima Velebita čak i onda kada je mislila odustati, kada je bilo teško. No njena upornost je svladala sve prepreke. Na Velebit je odlazila uglavnom u hladnijem dijelu godine jer jer tada vegetacije bez lišča pa se zantno bolje mogu vidjeti kuće nego kada grmovi i stabla ozelene.
Susreti s poskocima i medvjedom
- Ja se bojim marka, imam fobiju od visita. No prevladala sam moje strahove jer sam željela postići cilj, a to je posjetiti svako selo. Znalo se dogoditi da su mi se poskoci našli ispod nogu, ali i da se nađem s medvjedom oči u oči. Da sam tada to rekla svojima, mislim da bi mi zabranili daljnje odlaske. No primijenila sam savjete svojih prijatelja znalaca u takvim situacijama, tražila sam kamen na koji ću stati da izgleda da sam veća od mevjedda. Gledao me u oči desetak metara od mene, no u konačnici je otišao - govorila je Ana u dahu.
Pri kraju je naglasila povezanost primoraca i stanovnika Velebita s ličke strane. - Ono su ovisili jedni o drugima. Radili su zamjene “mjera za mjeru”; primjerice primorci su dali posudu smokava za posudu ličkog žita - ispričala je Ana, a potom je izrecitirala pjesmu “Pogodba orla i skolola” koja je simbolički opisala situaciju povezanosti svih stanovnika Velebita. Nažalost, stanovnika još ima uglavnom s morske strane planine i tu u područjima do 500 metara nadmorske visine.
PK Gojzerice poklonili su Ani cvijeće, a Ana je potpisivala knjigu svim kupcima. Mnogi su s njom poželjeli fotografiju ili selfie. - Više sam se danas slikavala nego Sharon Stone - zaključila je Lemić najavivši i da će Zagreb i Rijeka organizirati svoje promocije.
