Ananda Đuranović, mlada i talentirana glazbenica, svojim je autorskim radom i pjesmama poput "LIES LAY COLD" već osvojila srca publike i stvorila valove u glazbenoj industriji. Njena pjesma već se našla među top favoritima u anketama i postala trending na YouTubeu, čime je izazvala veliko oduševljenje među obožavateljima. Za portal Dalmacija Danas, Ananda je podijelila svoje dojmove o uspjehu pjesme, pripremama za nastup na prestižnom natjecanju Dori, te o tome što joj znači predstavljati Hrvatsku na Eurosongu.
Osim toga, otkrila je kako se nosi s izazovima glazbenog svijeta, kako balansira karijeru i osobni život te kakav je njezin glazbeni put, obilježen suradnjama s poznatim umjetnicima i neprestanim učenjem i rastom.
Ananda, tvoja pjesma "LIES LAY COLD" već sada privlači veliku pažnju i među je top favoritima na raznim anketama. Kako se osjećaš povodom toga? Jesi li iznenađena uspjehom svoje pjesme i činjenicom da je već sada u trendingu na YouTube-u?
Iskreno, nemam što reći osim jedno veliko hvala, do neba. Stvarno je divno vidjeti da drugi prepoznaju pjesmu, da se u njoj pronalaze, da ju vole, i to mi je na kraju i najvažnije. I da je posljednja na anketama, najvažnije mi je da se barem netko u njoj pronašao. Ali sama činjenica da im je toliko draga da za nju idu i glasati, te da ju slušaju u tolikoj mjeri, meni je toliki pozitivni šok i nemam što drugo reći nego da sam jako počašćena i zahvalna na svemu.
Nastup na Dori je san mnogih glazbenika. S obzirom na tvoje iskustvo u glazbenoj industriji, možeš li nam reći što ti osobno znači nastupiti na ovom prestižnom natjecanju i kako se pripremaš za ovu priliku?
Duže sam vrijeme sada u industriji kao autor i vokalist. Primarno sam se bavila pisanjem jer sam se u tome najviše pronašla, ali sam uvijek tvrdila da je strpljenje u glazbi najveća vrlina. Nigdje mi se nije žurilo do sada, i nisam se osjećala spremnom da kao izvođač izađem, ali sada smatram da je došlo i to vrijeme. Dora mi definitivno znači puno, jer sam odrasla gledajući Eurosong i Doru, i to su bili moji prvi doticaji sa glazbom i potvrda da u životu ne želim raditi ništa osim glazbe. I tako je i bilo. Mogućnost da ću možda moći predstaviti svoju državu na Eurosongu za mene drži posebnu težinu, jer gledajući godinama kako to funkcionira iza kulisa, koliko se žrtvuje za to, meni je uvijek držalo veliki značaj, i definitivno to ne bih uzela olako. Bila bi mi velika čast i neizmjerna sreća.
S obzirom na tvoju dosadašnju karijeru i uspjehe, vjeruješ li da bi tvoja pjesma mogla biti u konkurenciji za pobjedu na Dori? Što misliš, koji su tvoji aduti koji te izdvajaju od drugih izvođača?
Otkad su pjesme izašle, mičem se koliko mogu od takvih stvari gdje si mogu nabiti nekakva očekivanja, jer se fokusiram na svoj tim i na nastup, te na stvari koje (vezano uz Lies Lay Cold) imamo u planu izbaciti. Da ću se kao veliki fan Eurosonga boriti, kako se kaže, do krvi, hoću. Ali sve uz puno pozitive i uz zdrav pristup prema svemu, i maksimalno poštovanje prema drugim kolegama na Dori, naravno. Spremamo zanimljive elemente i jedva čekamo to sve izrealizirati, i mislim da će nastup biti poprilično efektan.
Sigurno si razmišljala o tome što bi ti značilo predstavljati Hrvatsku na Eurosongu u slučaju pobjede na Dori? Kako bi se nosila s tom čašću, ali i velikom odgovornošću?
Meni to stvarno drži jednu posebnu težinu. Moja obitelj i moji bliski prijatelji upravo to znaju najbolje. Eurosong je bio jedna od prvih stvari koje su me uvukle u glazbu i bez njega vjerojatno ne bi bilo mene kao izvođača u koji sam se izgradila danas. Osim što sam ogromni fan, imam jedno veliko strahopoštovanje i ljubav prema cijelom događaju kao glazbenik, i meni je to svake godine svojevrsni blagdan. Mislim da bi se moje znanje i ljubav prema Eurosongu pokazali i došli prirodno, te da bih svoju državu predstavila u najboljem mogućem svjetlu, te stavljala naglasak na to koliko toga mi još imamo za ponuditi kao država. Iako smo mali, utjecaj nam je i uvijek će
ostati velik, što u sportu, što u kulturi, što u glazbi.
Tvoje pjesme prelaze granice Hrvatske, a surađivala si s brojnim poznatim izvođačima. Kako gledaš na svoju međunarodnu karijeru i kako vidiš svoju glazbu u globalnom kontekstu?
Meni je to jedna velika čast, i najviše od svega volim surađivati s drugim ljudima. Pogotovo ljudima koji ne dolaze iz moje kulture i okoline u kojoj sam odrasla. Smatram da je glazba pravac u kojem ću moći doživotno napredovati i učiti, i to mi stvara veliku sreću jer uvijek moram i želim znati više. Imam veliko poštovanje prema tuđim načinima rada i kad god mi netko pokaže nešto što još nisam vidjela ili čula, uzmem sebi u djelić svog stvaralaštva te njihovo znanje volim prenositi dalje. Definitivno se vidim u globalnom kontekstu, i mislim da osim što svijet meni ima još puno toga za ponuditi, kao netko tko dolazi iz jedne male Hrvatske, mislim da i mi svijetu imamo za uzvratiti jednako toliko. Hrvatska je prepuna izričajem i glazbenom kulturom koju bi bilo jako cool i interesantno ukomponirati u svjetske produkcije, i mislim da bi taj spoj bio nešto novo i zanimljivo ljudima koji možda Hrvatsku tako ne gledaju ili ne doživljavaju. Svakako nikad ne bih zaboravila odakle dolazim, i uvijek
bih stavljala naglasak na svoje korijene i državu u kojoj sam odrasla.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kao autorica i izvođačica, što bi poručila našim čitateljima koji prate tvoj rad i podržavaju tvoje glazbene projekte? Kakve poruke nosi tvoja pjesma "LIES LAY COLD"?
Raduje me što pjesme koje slijede neće biti očekivane, i što će neke ljude vjerojatno iznenaditi. Uvijek volim eksperimentirati sa svojim zvukom, i od mene kao izvođača nećete dobiti jedan žanr, i zato možda neće biti za svakog u svakom periodu. Ali moji najveći glazbeni uzori upravo tako pristupaju glazbi – a ja volim versatilnost i hrabrost u glazbi više od ičeg. Ne volim stvarati glazbu u kalupima, niti pisati pjesme koje 'će se prodati. Najvažnije mi je da ostanem dosljedna sebi i svojoj publici, i nadam se da ću svojim projektima to uspjeti i dočarati. Najbolja poruka koju bih izdvojila iz pjesme Lies Lay Cold je da žrtvovati sebe kako biste nekom drugom pomogli da se pronađe nikad nije vrijedno.
Tvoj scenski nastup na Dori bit će poseban i sigurno pun emocija, jer je pjesma autobiografska. Kako bi opisala scenski doživljaj koji pripremaš za ovo natjecanje? Što možeš otkriti o konceptu nastupa?
Rekla bih da će biti hladno, mistično i tjeskobno. Nekada glazba treba prenijeti i drugi spektar emocija, a ja želim postići da drugi kroz moj nastup osjete emociju koju sam ja osjećala dok sam ju pisala. Ne želim tim reći da druge želim rastužiti namjerno, ali da je i tuga nekad prelijepa emocija, ako nam poprimi drugo značenje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
S obzirom na tvoje iskustvo u autorskom radu i stvaranju glazbe za druge izvođače, što ti je najvažnije kada stvaraš pjesme i kako se osjećaš kada tvoje vlastite kompozicije dolaze do publike?
Najvažnije mi je stvarati glazbu koja je osobna. Ne mora biti osobna meni, može biti i mojim bližnjima, ili nekom čiju sam priču čula i koja me inspirirala. Ali, meni je glazba svojevrsna terapija i kad god nešto osjećam, to i pišem. Pišem svakodnevno, a samim time demo traka imam puno i previše. To super dođe, ali nekad si stvorim problem jer mi bude teško izabrati. Autor sam koji se jako vodi melodijama i glazbom u pjesmama, i smatram da je najvažniji dio pjesama. Naravno, i tekst je važan - ali moj stav je da kad netko tko ne priča moj jezik sluša moju pjesmu, vodi se melodijom – i melodija postiže emociju, uz nju se univerzalno mogu povezati svi ljudi svijeta, bez obzira odakle dolaziš. Zbog toga uvijek prvo pišem melodiju, pa zatim pišem tekst na ono što me melodija vodi. Smatram da je jako važno znati napisati tekst koji će i ritmički dobro odgovarati, zvučati kao da baš taj tekst tu treba biti, i da ništa ne iskače. Velika je to matematika na kraju dana, ali sam jako zahvalna što nikad nisam doživjela autorski blok u kojem ne znam što kako napisati. Ako nečim nisam zadovoljna od početka, ne forsiram, i prijeđem na drugi projekt. Ne treba se svaka pjesma uvijek završiti, treba pratiti svoju intuiciju. Najljepša je stvar na svijetu kada se netko s vašom kompozicijom poveže - pogotovo jer je s tom namjerom pjesma i pisana – da nekom pomogne, barem jednoj osobi (ako je u pitanju balada ili sličan žanr). Ali, jedva čekam da čujete i projekte uz koje ćemo itekako moći plesati, jer volim proći sav spektar emocija, kako mi dođe.
Zajedno s kolegicama i prijateljicama ste bile u bendu Eclipse. Koliko vam je to iskustvo pomoglo da se oslobodite treme i steknete samopouzdanje na pozornici? Kakav je bio osjećaj surađivati u grupi i koliko vam to iskustvo znači danas?
To je iskustvo kojeg se rado prisjetim kad ga netko spomene, i definitivno je donijelo svoja iskustva, na čemu ću uvijek biti zahvalna. Prije svega mi je drago da cure sada rade na svojim projektima i da su uspješne, to mi je jako lijepo za vidjeti, obje su vrlo talentirane umjetnice i zaslužuju da se njihov rad prepozna kako se prepoznaje trenutačno. Radujem se popratiti sve što ih još čeka. Zajedno smo imale nekoliko nastupa, i uvijek je bila divna stvar dijeliti to iskustvo sa djevojkama u bendu, pogotovo jer smo kao prijateljice vrlo dobro funkcionirale i na pozornici. Bio je to poseban period, jer smo sve tri obožavateljice harmonija, a to smo onda komponirale u svaku pjesmu koju smo pjevale. Divan je osjećaj bio nastupati s prijateljicama ispred drugih, i raditi ono što sve tri najviše volimo. To me iskustvo naučilo puno različitih lekcija, ali iako su nam se putevi razišli, to će razdoblje uvijek ostati jedan važan period mog života.
Iako ste vrlo mlada, već ste sudjelovali u talent showovima i bili izloženi svjetlima reflektora. Koliko vam ta iskustva, unatoč vašim godinama, pomažu da se nosite s izazovima nastupa na Dori? Što mislite, kako vas to iskustvo čini snažnijom u natjecanjima poput ovog?
Kao dijete sam nastupila na nekoliko talent showova, imala nekoliko javnih nastupa – mislim da se to podosta razlikuje od mentaliteta koji trebam imati za Doru i načinu na koji joj trebam pristupiti. Definitivno mi je dalo dašak onog što me čeka u tim godinama, ali mislim da je danas puno teže takve stvari regulirati, jer o puno stvari kao dijete ne razmišljaš, i lakše ti padne. Nešto najbolje što sam izvukla iz takvih situacija je biti spremna nositi se s bilo kakvim povratnim informacijama i kritikama, bile konstruktivne ili ne. Osim iz prve ruke, godinama sam imala priliku gledati i kolege i prijatelje u takvim ulogama i rekla bih da sam spremna na većinu stvari, ali ne bih nikad rekla da o nečem znam sve što se može znati. Uvijek sve treba uzeti s zrnom soli.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Balansirati obrazovanje i bavljenje glazbom sigurno nije bilo lako. Kako ste uspjevali uskladiti svoje djetinjstvo i mladost s obvezama vezanim uz glazbu? Imate li osobu kojoj dugujete posebnu zahvalnost, poput prijatelja, prijateljice, profesora ili profesorice koji vas je uputio u svijet glazbe?
Ne mogu reći da mi je taj period života tada padao teško, ali kad danas pogledam nazad na ta vremena nekad se upitam odakle mi snage za tempo koji sam samoj sebi stavljala kao djetetu. Rekla bih da sam karakterno dosta racionalna, jaka i jako ambiciozna, pa sam uvijek htjela više, u bilo čemu što sam radila. Gore bih se osjećala kad bih stajala kući i ne radila ništa, pa sam si uvijek voljela puniti raspored – bila to glazbena škola, plesni treninzi, zbor, učenje novih jezika, produciranje – bilo mi je najvažnije da napredujem u stvarima oko kojih sam strastvena. Rekla bih da sam podosta introvertirana, iako se na prvu ne bi reklo, i upravo sam na tome zahvalna najviše - nikada nisam osjećala da mi je nedostajalo socijalizacije ili izlazaka – jer sam najviše uživala biti sama sa sobom i raditi što volim. Samim time tek sam u kasnijim godinama života pronašla ljude koji su bili poput mene, i koji su poštivali taj dio mene, jer sam poštivala i ja njihov. Danas zbog toga imam predivne i čvrste odnose sa svojim prijateljima koji se volimo do neba, ali prije svega poštujemo kao ljudi. Ne mogu reći da je to nešto što sam uvijek u životu imala, ali samim time danas to puno više cijenim i nikad ne bih uzela zdravo za gotovo. Kad pronađete nekog tko vas ne osuđuje zbog radne etike, našli ste najboljeg prijatelja za život. Upravo su takvi ljudi danas moj najveći oslonac, i za takve ljude ću uvijek imati vremena ma što god radila, i kako se kaže, za njih bih i bubreg dala. Jako mi je važno održavati takve odnose i biti tu za ljude koji su tu za mene. Moja je mama Ines definitivno moj najveći heroj, samohrana je mene i brata odgojila, kao jako mlada majka, i posvetila nama cijeli svoj život. Sada se nadam da ću ja glazbom moći osigurati da ostatak života ona živi isključivo za sebe. Moj brat Nino moj je najbolji prijatelj i bez njega ne bih bila osoba koja sam danas. Moja druga majka, kako ja volim reći - Teana Kovačević, moj vokalni mentor, jedna je od meni najvažnijih ljudi i njoj ću se uvijek obratiti za bilo kakvu glazbenu nedoumicu. Moji su prijatelji moja obitelj, i ja uvijek kažem da se obitelj i bira. Volim ih kao da su moja krv.
Obitelj i prijatelji često imaju ključnu ulogu u životima mladih glazbenika. Kakvu podršku ste imali od svojih najbližih tijekom vaše glazbene karijere i koliko je ta podrška važna za vas? Kako su reagirali na vaš uspjeh i na predstojeći nastup na Dori?
Moji najbliži znaju put koji sam prolazila da bih došla do mjesta gdje se nalazim danas, a ja uvijek tvrdim da u životu uvijek treba biti strpljiv, a svoje će doći na svoje mjesto, ako tako treba biti. Nisam uvijek imala podršku od svih, i u puno sam se ljudi razočarala - ali u zadnje sam vrijeme pronašla ljude koji su se doista pokazali kao pravi prijatelji, i kao ljudi - i bili tu za mene kao i ja za njih. Zbog toga mi je najtoplije oko srca moći pjevati i stvarati upravo za njih, koji su mi bili podrška kroz sve situacije, i koji sa mnom nisu slavili samo moje pobjede, već i svaki moj poraz. Moći s nekim podijeliti tugu i sreću najljepši je osjećaj - iako sam pažljivo gradila krug prijatelja koji imam danas. Ali zato mogu reći da sam sada s njim toliko ponosna da ih uvijek rado spomenem svakom tko me o njima pita. Skupa smo i slavili i plakali od sreće na moj prolazak, a vidjeti druge da se tako istinski raduju za vašu sreću nešto je neprocjenjivo i to nikad neću uzeti zdravo za gotovo. Svi su jako uzbuđeni, jedva čekaju, nestrpljivi i mene tim pune pozitivom i adrenalinom. Zato im ovim putem želim ukazati jedno veliko hvala.
