Otac je rekao da se ne osjeća krivim. Kaže kako je točno da su bili u parku i da je djevojčica u jednom trenutku rekla da ide mami i da joj je on rekao: “Pa, dobro, odi“. No, to nije kod djeteta izazvalo strah i uznemirenost. Pratio ju je, kaže, pogledom jedno vrijeme i onda otišao do automobila, piše Danica.
Na sudu je svjedočila i djetetova majka koja je rekla kako ju je dočekala na Kvatriću nakon što su se dopisivali mobitelom.
“Bila je prestrašena i uznemirena, bila je bijela kao zid, rekla je da ju je tata ostavio u Maksimiru kod Vidikovca, da je pitala prolaznike za izlaz, a kada smo došle kući primijetila sam da je sva oznojena od uzbuđenja i stresa”, svjedočila je majka.
Kaže kako nikad sama nije odlazila u Maksimir, a nakon ovog događaja još i danas se boji odlaska u Maksimir i ne želi tamo ići.
Nebriga prema djetetu
Sutkinja je zaključila kako je u to doba u Maksimiru bio mrkli mrak te je posjetitelja u parku bilo vrlo malo. Boravak u Maksimirskoj šumi u to vrijeme je neugodan i za odraslu osobu, a kamoli za dijete od 12 godina koje se bez pratnje odrasle osobe tamo kreće, upozorava.
“Otac je pokazao izrazitu nebrigu prema svom djetetu i po mišljenju suda je nerazumno i neprihvatljivo takovo ponašanje jer je postojala potencijalna opasnost da se dijete izgubi na povratku kući, odnosno da joj se pri povratku kući nešto loše i dogodi.
Taj je događaj kod djevojčice prouzročio strah i uznemirenost, što proizlazi iz iskaza njezine majke, ali i iz nalaza Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb. Takav postupak oca upravo predstavlja psihičko nasilje u obitelji počinjeno na štetu djeteta”, zaključuje sutkinja u presudi.
Otac je kažnjen novčanom kaznom u iznosu 15.000 kuna te mora platiti 1000 kuna troškova prekršajnog postupka. Presuda je nepravomoćna.
