Malo se zna kako upravo sada i dalje gore požari na dvjema našim planinama: Na Biokovu (vrh Motika-Šiljev Brijeg) i na opjevanom Velebitu (predio Ćelavac, Modrići, Tulove grede, Sv. Rok – Mali Alan – Ošćenica). Tako javlja DUZS (vidi). Kiša bi trebala padati danima da se ugase ‘sami od sebe’. Neki od najljepših dijelova Hrvatske gore već 12 (Biokovo), odnosno nevjerojatnih 20 dana (Velebit). Prisjetimo se i kako su danima gorjeli i zapadna Dinara, Svilaja, Mosor, Promina itd. O tome prvih tjedana, izuzev nekolicine, mediji nisu izvještavali, niti su se spektakularno javljali TV-reporteri. Nisu se ni javljala niti ministarstva za zaštitu okoliša, ekološke organizacije…
Oni koji prate informacije s požarišta znaju kako su se požari na planinama, kako zbog nerazumijevanja vrijednosti tih lokacija, tako i zbog prezaposlenosti vatrogasnih snaga, u početku manje-više ignorirali. Ta su se požarišta držala za manje bitna, uz zaprepašćujuću kvalifikaciju ‘Nema tamo ništa’. Primjerice, požar na Velebitu je jednom bio i ugašen, ali se požarište nije čuvalo u propisanom i logičnom roku. Rezultat? Požar se rasplamsao ponovno, a tek nakon medijskog pritiska tamo su upućeni brojni vatrogasci koji su tada imali puno više posla nego li da su pripazili na požarište. Taj požar i dalje gori. U njemu su spaljeni neki od najljepših dijelova velebitskog gorja, piše portal Tris.
U nastavku pročitajte osvrt splitske Udruge za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce o ovoj temi, a onda i poruku istaknute članice Sunca i HGSS-a Milene Šijan koja bi trebala zainteresirati javnost i mjerodavne službe u Hrvatskoj. Iste službe su, na žalost, ponovno pokazale kako djeluju obezglavljeno, stihijski i bez koordinacije, najčešće neinformirane o vrijednostima države koju bi trebali štititi i čuvati od nepogoda razne vrste.
Evo istupa Sunca:
Ako nešto voliš, onda to braniš, o tome pjevaš i dičiš se time. Planine kojima se dičimo upravo u „Lijepoj našoj“, službenoj Hrvatskoj himni, ostavljamo da danima gore u plamenu. Pjevamo o njima, a ne prepoznajemo njihovu pravu vrijednost. Danima se kroz medije ponavlja rečenica „Tamo nema ništa vrijedno“. Reakcije i od vladinih i nevladinih institucija koje rade u zaštiti prirode su izostale. Mi u Suncu također osjećamo odgovornost zbog toga što nismo ranije reagirali i ukazali na prave vrijednosti šuma i planina.
Možda danas teže prepoznajemo vrijednost nečega što nam ne donosi direktan profit no to ne znači da je to manje vrijedno. Prirodni ekosustavi koji trenutno gore pružaju brojne koristi za čovjeka. Za vidjeti i razumjeti koju to korist čovjek ima od šumskih ekosustava ipak trebamo malo više znanja, osjećaja i empatije.
Stvaranje čistog i svježeg zraka, pružanje prirodnog prostora za rekreaciju, odmor te edukativne aktivnosti zdravom i razumnom čovjeku nikako nisu i nebitni. Da ne spominjemo stanište životinja i ptica, njihov izvor hrane, izvor sirovina…
Iako profit od spomenutih planina nije direktan, njegova vrijednost se može izračunati pa je tako Udruga Sunce ove godine u suradnji sa Šumarskim fakultetom u Zagrebu radila procjenu usluga šumskih ekosustava i općekorisnih funkcija Park šume Marjan u Splitu. Laički rečeno, procijenili smo koliko Marjan vrijedi novaca.
Definirano je ukupno 28 usluga ekosustava u Park šumi, a procjena ukupne vrijednosti samo 5 najvažnijih ekosustava iznosila je 122.000,00 kuna po hektaru godišnje, odnosno 24,4 milijuna kuna godišnje za ukupno 200 hektara Marjana. Ako se vrijednost Marjana ikako može financijski prikazati, on toliko vrijedi. Požar koji je ugrozio Split spalio je 4500 hektara. Ako povučemo usporedbu s Marjanom jednostavnom matematikom dolazimo do ogromnih brojki! A to je samo jedan požar u nizu koji nije ni blizu najveći ove sezone… Zbrajanje opožarenih hektara smo pokušali, ali ovog ljeta bilo ih je toliko da je njihov zbroj jako teško odrediti i trebalo bi par dana sjediti za kompjuterom i zbrajati hektare.
U nastavku teksta donosimo apel naše bivše zaposlenice, drage kolegice i istaknute članice Sunca i HGSS-a, Milene Šijan koja je za razliku od nas koji klikamo i piskaramo već prvoga dana branila Mosor i ostale šume u plamenu. Nadamo se da će takvih ljudi sutra biti puno više i da ćete nakon ovog emotivnog istupa osobe koja istinski voli, često boravi i vidi pravu vrijednost spomenutih planina moći drugim očima sagledati stvari i promisliti ima li „tamo negdje iza brda i šuma“ zaista nečeg vrijednog!
A potom i Milene Šijan:
Požari i druge posljedice klimatskih promjena NAŠA SU SADAŠNJOST i nemamo više vremena razmišljati i debatirati o njima. TREBAMO SVI SKUPA UČINKOVITO DJELOVATI!
Požari ne uništavaju samo ljudske živote i imovinu, požari ozbiljno prijete mnogim prirodnim procesima.
Suša, visoke temperature i požari ubrali su svoj danak- gorio je Mosor, Dinara, Promina, Svilaja, Velebit, Biokovo, naši biseri himnom opjevani .
Šume su rasle desetljećima i nestale u nekoliko sati, brojne životinje su nestale jer nisu imale priliku spasiti se od vatre, a one „nešto sretnije“ ostale su bez doma kojeg nitko neće obnoviti.
Ali, šume i planine su i naš dom. To su mjesta koja Lijepu našu čine tako posebnom i drugačijom. Od njih mi zavisimo, na njih smo ponosni, njih mi nudimo kao glavnu turističku atrakciju.
Zbog Biokova ljudi se divne makarskom primorju, zbog Mosora Split se osjeća sigurno, zbog Dinare mi smo ponosni dinarski ljudi, a zbog Velebita mi smo i svjetska „dika“ .
Kako ne bi samo kroz emocije pričali, sjetimo se usluga koje nam priroda svakodnevno i to potpuno besplatno daje, a one najvažnije su:
• priroda zna tajnu fotosinteze i proizvodnje KISIKA bez kojeg mi ljudi ne možemo živjeti dulje od nekoliko minuta,
• priroda stvara VODU bez koje mi ljudi ne možemo živjeti duže od nekoliko dana,
• priroda je izvor naše HRANE bez koje mi ljudi ne možemo živjeti duže od mjesec-dva dana,
• priroda je izvor mnogih sirovina koje mi pretvarano u nama korisne proizvode
Naše su planine kompleksni ekosustavi i požari dovode do velikog gubitka bioraznolikosti, a u nekim slučajevima i trajnog nestanka odrađenih vrsta i staništa.
Gubitkom toga posljedično najveću cijenu plaća upravo ČOVJEK.
Stoga, svaki put kad vidimo da gori planina, šuma ili livada znajmo da nam „gori pod nogama“!
Milena Šijan
