Priča o bogatim Europljanima koji su tijekom opsade Sarajeva plaćali srpskoj strani kako bi iz zabave snajperom pucali po civilima ponovno je dospjela u fokus svjetskih medija. Ovu temu aktualiziralo je tužiteljstvo u Milanu, pokrenuvši istragu protiv nekoliko talijanskih državljana osumnjičenih da su za velike svote novca kupovali priliku za ubijanje u opkoljenom gradu, piše Index.
Ova tema, poznata kao "snajperski safari", nije nova. Obrađena je u filmu "Sarajevo Safari" Mirana Župančića, ali i u dokumentarističkom romanu "Vedran i vatrogasci" Harisa Imamovića. U toj knjizi o snajper-turistima govori John Jordan, američki vatrogasac koji je tijekom rata došao pomoći svojim sarajevskim kolegama. Imamović je u roman uvrstio i dijelove Jordanovog potresnog svjedočenja pred Haškim sudom.
Potaknut medijskim izvještajima o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, Jordan je stigao u Sarajevo kako bi pomogao gradskim vatrogascima da obavljaju svoj posao u nemogućim uvjetima opsade. Tijekom jedne intervencije 1994. godine i sam je ranjen.
Njegovo svjedočenje o "snajper-turistima" dogodilo se 21. i 22. veljače 2007. godine, kada su ga u procesu protiv generala VRS-a Dragomira Miloševića unakrsno ispitivali tužiteljstvo i obrana, piše Avaz.ba.
"Nisu sličili lokalnom stanovništvu"
Odvjetnica osuđenog ratnog zločinca Dragomira Miloševića, Branislava Isailović, pitala je Jordana odakle mu informacije o "turistima" koji su plaćali da pucaju po gradu.
"Vidio sam više puta lica koja mi nisu sličila lokalnom stanovništvu, po odjeći i oružju koje su nosili, po načinu na koji su se vladali, krećući se uz lokalce. Vidio sam to u Sarajevu mnogo puta. Neki od mojih ljudi su to primijetili i u Mostaru", odgovorio je Jordan.
"Hoda kao patka, priča kao patka..."
Na inzistiranje odvjetnice je li doista mogao vizualno razlikovati strance od lokalaca, Jordan je odgovorio potvrdno.
"Možete pretpostaviti na osnovu moje izjave da sam istrenirani osmatrač i da mogu reći kada netko, tko očigledno nije srođen s prostorom u kojem se kreće, biva naokolo vođen, doslovno za ruku, a vode ga ljudi koji vrlo dobro poznaju okruženje. Iz toga je i proistekao pojam "strijelac turist". Ti likovi jednostavno nisu bili iz kraja niti su nosili oružje koje je bilo uobičajeno za taj kraj", rekao je.
Na direktno pitanje je li ikoga od njih vidio da puca, Jordan je priznao: "Nisam vidio nikada da ispaljuju metak. Vidio sam samo kako ih vode po dobro poznatim snajperskim položajima. Ali, opet, bilo je očigledno o čemu se tu radi: nekoga sa strane su po snajperskim položajima vodali domaći ljudi, način odijevanja i činjenica da su nosili oružje sa sobom navela me povjerovati da je riječ o 'strijelcima turistima'. To je izraz na koji sam prvi put naišao u Bejrutu, gdje smo vidjeli isto to na liniji."
Upitan kako su bili odjeveni, opisao ih je po oružju. "Nosili su neku kombinaciju civilne i vojne odjeće, ali uglavnom smo ih prepoznavali po oružju... lokalci su ovdje nosili određenu vrstu pušaka, i kad bi se pojavio tip s takvom puškom kao da je krenuo u Schwarzwald loviti medvjede, a ne u ulične borbe na Balkanu, onda znate o čemu je riječ. Kad vidite kako ga vode, odmah znate da je riječ o novajliji, koji hoda kao po kršu. Znate, kako kažu, ako hoda kao patka i priča kao patka, onda je patka."
Potvrdio je da je takve osobe viđao na područjima pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
"Nekoliko puta vidio sam likove koji se uklapaju u navedeni opis kad sam išao u posjete srpskim vatrogascima na Grbavicu, kao i u nekoliko drugih prilika. Vidio sam ih na različitim područjima pod kontrolom VRS-a, gledajući s više osmatračkih pozicija, odakle sam nadzirao rad svojih vatrogasaca", zaključio je Jordan.
Gađanje u dušu obitelji
Jordan je o zločinima u Sarajevu svjedočio i 2012. godine na suđenju Ratku Mladiću.
Tada je, odgovarajući na pitanje o načinu na koji su snajperisti birali svoje žrtve, dao dublju analizu psihološkog ratovanja i poznavanja lokalne kulture. Na pitanje zašto je u svojim izjavama tvrdio da su snajperisti u obitelji uvijek ciljali najmlađeg člana, a u grupi djevojčica najljepšu, Jordan je objasnio brutalnu logiku uništenja.
"Bog zna, gospođo. Kad je u pitanju ubijanje djece, imali smo velik broj slučajeva kada je od cijele obitelji ubijen samo jedan član, a primjećivali smo da je to često bio ujedno i najmlađi član. Ono što učite na obuci za snajperiste jest da ubijanje nije nužan niti jedini ishod akcije: uništenje je krajnji rezultat. Kad ubijete čovjeka, gotovo je. Kad ga ranite, četvorica ga moraju nositi. Kad ciljate civile, posebno obitelji koje možda i nisu bile muslimanske, pogodite li dijete - time ste odmah osakatili cijelu obitelj."
"U tradicionalnim muslimanskim obiteljima, kakvih je bilo u Sarajevu, kad bi niotkud došao neki metak i ubio vam sina, to bi imalo razarajuće posljedice po obitelj", nastavio je. "Jedna od najgorih uvreda u Sarajevu je kad vam kažu da 'niste čovjek'. Kad vam netko ubije dijete - čak i kad to uradi s distance od 800 metara - a vi niste zaštitili svoju obitelj, vi onda niste čovjek. Dovoljan je jedan jedini pucanj da uništi obitelj. Svi su njime pogođeni."
Njegovo svjedočenje pokazalo je ne samo da je on dobro upoznao kulturu i mentalitet Sarajlija, već i da su ih, nažalost, poznavali i oni koji su grad držali pod opsadom, savjetujući "turiste" da gađaju ondje gdje najviše boli - u dušu obitelji.
