Već od malih nogu, odrastajući uz prugu, zaljubila se u vlakove i vrlo brzo shvatila da će željeznica biti njen životni put. Prva samostalna vožnja je najblaže rečeno bila vrlo uzbudljiva jer je adrenalin pratio od pripreme lokomotive za vožnju i spajanja na vagone, pa sve do same vožnje od Zagreba do kolodvora Ogulin. Prvi put se vlakom vozila kada je kao dijete s roditeljima putovala na more u Rijeku. Prisjeća se kako je to bilo predivno iskustvo koje će pamtiti zauvijek.
- Pogledate izvana tu masu, silu, moć i divite se. S druge strane, tu je i komfor koji pruža vlak, od toga da možete leći, prošetati kroz njega, otići do toaleta, uživati u putovanju i bez ikakvog opterećenja gledati sve te gradove i sela. To su neke od stvari koje su privukle mene željeznici, a pretpostavljam i većinu ljudi.
Do 600 kilometara po smjeni
Suzana Karamatić Vidaković strojovotkinja je Hrvatskih željeznica, a u HŽ Putničkom prijevozu radi desetak godina. Prvih šest godina je bila kondukterka, a posljednje četiri godine radi kao strojovotkinja. Do sada je prešla dosta kilometara koje više ni ne broji, no jedno je sigurno, a to je da ovisno o smjeni dnevno prevali od 200 do 600 kilometara.
- Kada sam imala prvu vožnju vlakom nisam mogla vjerovati da je došao taj dan, da sjedim u lokomotivi i iza sebe gledam vagone. Bila je teška noć, padala je kiša, snijeg, bila je gusta magla i uvjeti nisu mogli biti gori, ali tu je sve krenulo. Tek po završetku vožnje sam pogledala mobitel i vidjela hrpu poruka i čestitki za uspješno odvezen prvi vlak i to je stvar koja će mi prvu vožnju vlaka urezati duboko u sjećanje.
Priznaje kako su sva stečena znanja vezana uz područje rada strojovođa jednako važna, te da mora znati sve o lokomotivi i vlaku i u slučaju da dođe do kvara mora ga pokušati riješiti. Stroj mora znati u dušu, ističe, kako bi mogla sama sebi pomoći u slučaju nepredviđene situacije. Osim upravljanja vlakom treba znati dijagnostiku i otkloniti kvar. Trudi se primijeniti sva stečena znanja i iskustva.
- Trudim se u roku od propisanih 15 minuta, ako smo na otvorenoj pruzi, otkloniti kvarove i odvesti vlak do krajnjeg kolodvora. Ako sam u kolodvoru tada imam više vremena i mogu poduzeti ozbiljnije radnje radi otklanjanja kvarova, primjerice intervenciju na visokonaponskim dijelovima lokomotive/vlaka, isključenja pojedinih motora, prespajanja potrošača na drugi izvor napajanja i slično.
Kvar pri brzini od 120 km/h
Prisjetila se Suzana da je jednom zgodom imala situaciju u kojoj joj je tijekom vožnje međunarodnog vlaka za Sloveniju pregorio jedan od bitnih osigurača za ispravno funkcioniranje lokomotive. S obzirom da je doslovno imala sekunde za donošenje odluke jer se bližila dolasku u drugu državu, a imajući u trenutku kvara brzinu od 120 km/h, zaključila je da joj je najbolja opcija u Sloveniju ući sa zaletom kako vlak ne bi stao na otvorenoj pruzi.
Odluka se pokazala ispravnom, a po dolasku u kolodvor Dobova u Sloveniji, u koordinaciji sa slovenskim kolegama i hrvatskim dispečerima organiziralo se slanje zamjenske lokomotive za vlak koji je trebala dovesti u Zagreb. Ažurnom suradnjom i brzom organizacijom, kaže Suzana, trude se riješiti sve probleme kako bi se promet i dalje odvijao sigurno i bez većih kašnjenja. Tako su postupili i u toj situaciji.
Srednju školu za tehničara za željeznički promet, odnosno prometnika vlakova upisala je sada već davne 2001. godine i sjeća se da je u to vrijeme još bio podjednak broj ženskih i muških učenika što nije bio slučaj na smjeru tehničar vuče-strojovođa. Tamo su uglavnom prevladavali muški učenici, ali i tu je danas slika sasvim drugačija jer je sve više učenica.
Pozitivne reakcije
Svaki radni dan joj je drugačiji jer ima smjenski rad, a to znači da se jedan dan javi u službu u ranim jutarnjim satima, drugi dan radi popodnevnu, a tu su još i noćne smjene. Uz to imaju i dežurstva tijekom kojih pripremaju vlakove za promet, otvaraju ih radi čišćenja ili prevoze na popravke.
- Na početku radnog dana javim se u službu gdje me nadzornik uputi na vlak koji vozim. Prije vožnje napravim vizualan pregled vlaka i provjerim sve sigurnosne uređaje na vlaku. Kada se uvjerim da je sve ispravno, krećem na vožnju. Po završetku vožnje svoj vlak predajem dalje kolegi ili ga ostavljam u depou.
Reakcije putnika na Suzanu su do sada bile pozitivne. Nisu bile rijetke situacije da su joj znali pokucati na prozor i reći da su oduševljeni što ih vozi žena. Drugi bi je dok je prolazila kroz vlak zaustavljali i pitali vozi li ih ona. Tvrdi da do sada nije imala negativno iskustvo. Na radnom mjestu se podjednako druži sa kolegama i kolegicama, no s potonjima ipak malo više jer s njima ima brojne zajedničke teme.
Ženama bi definitivno savjetovala da postanu strojovotkinje. Ona konkretno nikada nije razmišljala ni o jednom drugom poslu osim toga kojeg radi jer je to njen put kojim želi ići dalje.
- Imala sam situaciju kada me nazvala prijateljeva sestra i pitala me što mislim o tome da upiše prekvalifikaciju za strojovođu. Pritom znajući koliku ljubav ima prema vlaku, rekla sam joj da ide i proba jer neće pogriješiti. Tada nije znala hoće li uspjeti u tome, a danas je ta moja Ana strojovotkinja koja je položila sve ispite u roku i uživa u onome o čemu je do prije par godina samo maštala.
Na kraju poručuje da se nikada nije pitala što je to njoj trebalo jer doista uživa u svom poslu, u svakoj smjeni, do sada nije imala nikakvih nerješivih situacija, te se nada da će tako i ostati.
