Željko Marušić iz Autoportala, poslao je otvoreno pismo voditelju HTV-a Aleksandru Stankoviću.
Prenosimo ga u cijelosti:
Koliko se ti voziš? Ja ne smijem reć… ali niko me nikada neće uhvatit…
Poštovani gospodine Stankoviću,
u emisiji “Nedjeljom u 2”, 6. studenoga 2022., za razgovor o električnoj mobilnosti pozvali ste goste (jednog izravno, drugog neizravno, teatralno), koji su o toj važnoj temi govorili površno, nekompetentno i tendenciozno. U raspravi je zbog toga zanemareno, odnosno pogrešno tumačeno najvažnije:
1. Za Hrvatsku je promicanje električnih vozila prvenstveno gospodarsko pitanje u funkciji promicanja turizma, boljim i učinkovitijim prihvatom elektrificiranog turističkog prometa i podizanjem razine turističke ponude, poboljšavanjem ekoloških standarda turističkih odredišta.
2. Primarni problem nije izgradnja mreže punionica, standardnih i brzih, u urbanim sredinama i duž prometnih pravaca (to je sekundarni problem i obveza), nego osiguranje dovoljne količine ekološki proizvedene električne energije za njihovo napajanje. Samo jedna stanica za punjenje na autocesti trebat će 3 do 4 megavata instalirane snage, koliko i kvartovske punionice u gradovima. Hrvatska takav električni potencijal, odnosno vršnu snagu elektrosustava, nema! Stoga je prioritet nova energetska politika i izgradnja ekološki prihvatljivih energetskih sustava. Dotad ćemo biti prisiljeni uvoziti struju i iz Bosne i Hercegovine, koja u novonastaloj situaciji povećava (!) proizvodnju struje iz ugljena. U njihovim termoelektranama za proizvodnju struje godišnje izgori devet milijuna tona ugljena (!), dakle 30.000 tona ili tisuću punih tegljača dnevno. Stoga se o ekologiji govorilo površno i netočno.
3. Osim negativnog utjecaja na ekologiju, kroz proizvodnju struje, nisu ni spomenuti vrlo negativni utjecaji na okoliš u proizvodnji litijskih baterija te bakra, kojeg treba pedesetak kilograma po vozilu te zbrinjavanja istrošenih baterija, zbog čega Hrvatska treba slijediti trendove EU-a samo koliko joj diktiraju nacionalni interesi za razvoj turizma i sigurnosti prometa.
4. Nekompetentno i nestručno razmatran je utjecaj električnih vozila na sigurnost prometa, odnosno spomenut je samo jedan negativni čimbenik – znatno veće ubrzanje električnih vozila, koje olakšava postizanje visokih brzina. To se može bitno ublažiti uvođenjem, odnosno vraćanjem ograničenja snage motora vozila za mlade vozače (do 24. godine). Zanemaren je jedan teži negativni te jedan važan pozitivan utjecaj. Naime, električna vozila povećavaju rizik zapaljenja automobila u nesreći, pogotovo u sudaru dvaju električnih vozila, a gašenje nastalog požara teže je i neizvjesnije nego kod običnih vozila. Ali, električna vozila potiču smireniju vožnju (profil ljudi koji ih kupuju i spoznaja da svako naglo ubrzanje skraćuje doseg), imaju veću masu koja poboljšava prianjanje guma na asfalt, niže težište koje povećava stabilnost te deseterostruko intenzivnije motorno kočenja, koje doprinosi sigurnosti. Čim se smanji pritisak na papučicu snage, automobil aktivira regenerativno kočenje i osjetno usporava, do izabranog intenziteta, a pritiskom na papučicu kočnice aktivira se mehaničko i elektromotorno (regenerativno) kočenje.
5. Problem plaćanja cestarine pogrešno je i nestručno analiziran. Naime, ako se umjesto energenta čijoj cijeni su uključena davanja za ceste (benzin i dizel) koristi energent kod kojeg ta stavka nije uključena (struja za domaćinstva), logično je da se to dodatno plaća. Stoga će i u Norveškoj i Ujedinjenom kraljevstvu građani za ceste plaćati, po prijeđenom kilometru, isto kao prije, te će se, nižom cijenom, stimulirati punjenje noću. Dakle, ono što se navodio kao problem, nije problem.
No (velik) problem prošlonedjeljne emisije Nedjeljom u 2 je sljedeća konverzacija gostiju, koju je voditelj Stanković pozorno i odobravajuće slušao, bez ikakve intervencije:
Šebalj: “Ja dođem dva sata ranije u Split i napravim posao…”
Prpić: “Kak dva sata?
Šebalj: “Lijepo.”
Prpić: “Jel’ dođeš 10-15 minuta prije mene? “
Šebalj: “Ne… Kolko se voziš po autocesti?”
Prpić: “130.”
Šebalj: “130? Ja se vozim…”
Prpić: “Koliko se ti voziš?
Šebalj: “Ja…”
Prpić: “Hajde pa dobro, ha, ha ha.”
Šebalj: “Ja ne smijem reć… ali niko me nikada neće uhvatit…”
Prpić: “Ha, ha, ha…”
Šebalj: “Vozim se tamo gdje smijem … do 150 na sat.”
Prpić: …
Šebalj: “Mogu doći do tih 150 tamo gdje je ograničenje 130 i niko ne neće dirat. Ja to javno kažem i takva je trenutno situacija i tak se svi voze na autocestama.”
…
Stanković: “Mmmmm, dobro, nastavljamo razgovor…” (?!)
Razgovor (vremenske i brzinske značajke) jasno implicira puno žešće prekoračenje brzine od navedenog (članak 54. stavak 4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama), ukazuje na Obijesnu vožnju (članak 226. Kaznenog zakona). Nije to prvi put u ovom formatu. Usto se, tendenciozno, navodi netočno. Ne voze svi 150 km/h autocestom, srećom! To je činjenica, poznata gotovo svakom.
A policija bi, konačno i zbog navedenog, trebala inicirati dopunu Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 54., kako bi se i izvan naselja kažnjavalo prekoračenje od 10 km/h te apsurdnu i štetnu toleranciju mjerenja brzine od 10 km/h do 100 km/h i 10 posto iznad 100 km/h, dakle 10/10, promijeniti u 3/3.
Takva “predstava” kojom se sabotira sigurnost cestovnog prometa te nekompetentna i tendenciozna rasprava o temi od nacionalnog interesa nedopustiva je na javnoj televiziji koju financiraju građani. Pozivam vas da to više ne radite te da se u sljedećoj emisiji ogradite od navedenih izjava.
Sigurnost cestovnog prometa pratimo posljednjih 20 godina i na našim smo cestama smo, iz godine u godinu, imali 60 posto više razmjerno stradalih (na milijun stanovnika) od EU prosjeka. A tijekom 2019. na našim su cestama su poginule 292 osobe, dakle 75 na milijun stanovnika, dok je EU prosjek 44. U Hrvatskoj, i zbog ovakvih nestručnih i neodgovornih TV emisija, negativni se trend pogoršava pa je razmjerna smrtnost na hrvatskim cestama sada 70 posto veća od EU prosjeka!
PRILOG
EU države s najnesigurnijim cestovnim prometom*
27. Rumunjska … 93
26. Bugarska … 81
25. Latvia … 78
24. Hrvatska … 75
23. Poljska … 59
EU države s najsigurnijim cestovnim prometom*
1. Švedska … 18
2. Danska … 23
3. Nizozemska … 28
3. Njemačka … 31
4. Španjolska … 32
EU prosjek … 44
* poginulih na cestama 2021. na milijun stanovnika
