Visoki troškovi energenata, sirovina, plaća, presječeni lanci opskrbe… Potrošači vide da su im novčanici sve tanji jer tvrtke sve troškove prebacuju na njihova leđa.
Kada nešto poskupi, govorimo o inflaciji. Ali postoje i drugi “trikovi” za izvlačenje novca iz džepova ljudi. Vijeće potrošača iz Hamburga prošle je godine margarinu Rama dodijelilo šampionsku titulu za "varljivu ambalažu". Naime, cijena mu je ostala 2,19 eura, ali je pakiranje s 500 sniženo na 400 grama. To znači da je margarin poskupio 25 posto, iako se cijena pakiranja nije mijenjala, piše Deutsche Welle. Taj se fenomen naziva shrinkflation, riječ skovana od "inflation" i engleskog "shrink", što znači smanjiti se.
Iako je razdoblje snažnih poskupljenja prošlo – iako nema znakova da će se vratiti na staro – sada zagovornici potrošača promatraju najnoviji fenomen koji su nazvali skimpflation. "Skimp" na engleskom znači škrtariti ili raditi nešto nedovoljno kvalitetno.
Termin je skovala američka medijska mreža NPR prije dvije godine. "Fenomen se također širi u Velikoj Britaniji i Njemačkoj", kaže Sabine Hibner, stručnjakinja za kvalitetu usluga i autorica. Primjerice, nakon početka rata u Ukrajini proizvođači pomfrita zamijenili su suncokretovo ulje palminim jer se ogromna količina svjetske proizvodnje suncokreta nalazi u Rusiji i Ukrajini. Ulja jednostavno nije bilo.
"Palmino ulje uvedeno je iz nužde, a sada je prilično etablirano", kaže Hibner.
Iako suncokretovo ulje već odavno ima u dovoljnim količinama, prema podacima Agencije za zaštitu potrošača, samo se jedan od ispitanih proizvođača vratio kvalitetnijem proizvodu. Drugi još uvijek koriste palmino ulje.
Da cirkus bude potpun, mnogi se proizvođači usude čak i ne naznačiti promjenu sastojaka na ambalaži. Nutritivne vrijednosti više nisu odgovarale reklamiranom. Palmino ulje je daleko jeftinije i manje zdravo od suncokretovog ulja zbog većeg udjela zasićenih masnih kiselina. Prema riječima Sabine Hibner, tvrtke su za to dobile izvanredne dozvole jer nije bilo lako napraviti novu ambalažu na brzinu.
Umjesto promjene popisa sastojaka i nutritivne vrijednosti, samo su naveli: "Sadrži palmino ulje umjesto suncokretovog ulja" u polje predviđeno za upisivanje roka trajanja. Međutim, to je prošlo nezapaženo kod mnogih potrošača.
Centar za savjetovanje potrošača iz Hamburga navodi primjer čokolade iz velikog lanca supermarketa Aldi Nord. Tamo su njihove brand čokolade s marcipanom izgubile na kvaliteti – umjesto 45 posto marcipana koristi se samo 38 posto. U ostalim varijantama manje je pistacija i nugata. Iako su čokolade poskupjele dvadesetak centi na 1,69 eura.
No, fenomen štedljivosti nije vidljiv samo u robama već i u uslugama. Kako kaže Hibner, radne snage nedostaje posvuda. Kao rezultat toga, tvrtke štede na plaćama, a potrošači se suočavaju s lošijom uslugom.
Recimo, možete čekati satima kada nazovete pozivni centar. Ili, sve manje poslovnica banaka i bankomata, iako potrošač i dalje uredno plaća isti ili veći iznos banci. U zračnim lukama vladaju gužve jer je manjak osoblja ili sve manje prtljage koja je uključena u redovnu cijenu karte. Duže čekanje na blagajni u supermarketu ili na konobara u restoranu, piše Deutsche Welle.
"To znači da kupci dobivaju lošiju uslugu, a istodobno zaposlenici često moraju raditi više", kritizira Hibner.
Ona donekle razumije kada se troškovi prebacuju na kupce, ali smatra da je povećanje profita na njihov račun kratkovidna taktika. "Drsko je misliti da ljudi to ne vide. Svatko tko se osjeća prevarenim okrenut će leđa tvrtki ili brendu", kaže.
Ona savjetuje ljudima da se bolje upoznaju s proizvodima koje kupuju – tim više što mnogi teško podnose sve veće troškove sve veće (inferiornije) robe. Hibner dodaje da, zahvaljujući društvenim medijima, ljudi sada mogu pokrenuti kritiku tvrtke: "Trebali bi koristiti tu moć."
Sada pati i kvaliteta
Promjene u sastojcima nisu navedene
Pogoršanje kvalitete usluga
