Gotovo izvanredno stanje koje je u Hrvatskoj, a uostalom i svugdje u svijetu, izazvala pandemija koronavirusom te mjere donesene protiv zaraze, kao popratni efekt borbe “za svaki život” donijelo je teške gospodarske posljedice i još nesagledivu ekonomsku krizu.
Međutim, možda se otvorila i mogućnost nekakvog “resetiranja” zadanih postavki, sve zbog uspješnije budućnosti. Jednu od takvih mogućnosti prezentirali su iz Stranke s Imenom i Prezimenom: model teritorijalnog preustroja RH u kojem bi umjesto 555 samostalnih i nepovezanih jedinica lokalne samouprave i gradom Zagrebom, država imala pet regija plus Zagreb te 111 administrativnih cjelina. Taj broj po njima nije zadan, već je polazište za raspravu. O tom modelu razgovarali smo s gradonačelnikom Vrgorca Antom Pranićem iz te stranke, jednim od koautora preustroja, poznatim u javnosti po odlučnim koracima koje je poduzeo u tom gradu po pitanju rezanja troškova administracije.
[interaction id="5ea3125f7d82266a3ea26b6f"]
Osnovna ideja smanjenja broja teritorijalnih jedinica jest smanjenje broja raznih načelnika i drugog osoblja. Jeste li napravili neke izračune koliko bi se na godišnjoj razini uštedjelo? Zatim, jeste li već razmišljali kako provesti ideju, jeste li razgovarali s političkim istomišljenicima, odnosno smatrate li da će to ići teško imajući u vidu da (pre)velik broj postojećih općina, gradova i županija predstavlja aparat za održavanje vladajućih na vlasti?
- Osnovna ideja racionalizacije države je bolji i učinkovitiji servis i usluge građanima, ali i stvaranje efikasnog modela za što bolju apsorpciju bespovratnih sredstava za buduće programsko razdoblje pred nama. Potrebno je transformirati sadašnji sustav u sustav koji će bolje raspolagati resursima i razvojnim potencijalima, nego što to danas činimo. Mi nismo čak ni svjetski brend Plitvice razvili kao destinaciju oko koje se okupljaju gradovi i općine u krugu od 50 kilometara pa smo čak i teritorij nacionalnog parka podijelili između dvije županije i tri općine.
Naš model pretvara logiku cijepanja u logiku povezivanja. Najprije središnja država ne smije biti rascjepkana, jer je onda organizacijski nemoćna. Zato predlažemo pet većih regija koje ne "režu" neke prirodne cjeline, kao što sada Liku dijele tri županije. Kad je riječ o općinama možemo uzeti jedan primjer administrativnog i komunalnog zajedništva koji pokazuje korist od udruživanja, a ne štetu za općine. Primjerice, komunalno poduzeće Ponikve na otoku Krku u zajedničkom je i preciznom suvlasništvu svih otočkih jedinica lokalne samouprave. Jesu li zbog toga općine kažnjene oduzimanjem nekog suvereniteta na komunalnu djelatnost? Ne. One su to učinile dragovoljno zbog zajedničke koristi, a konačno zbog najveće koristi svojim građanima. Je li to zajedničko komunalno poduzeće primjer nečeg lošeg i posvađanog između tamošnjih općina i grada Krka? Ne, to je zapravo najsvjetliji primjer uzornog komunalnog poduzeća.
Javna rasprava će zapravo pokrenuti političke opcije, htjele to ili ne. Mi smo sa svojim prijedlogom nastojali povećati svijest i učinili je strukturirano vidljivom. Ne samo da očekujemo otpor, očekujemo i omalovažavanje i sve drugo što s tim ide. Mi trebamo politiku “protiv” pretvoriti u politiku “za” ako želimo ići naprijed. Jasno smo rekli da će sve trebati završiti stručnim i političkim konsenzusom, u kojem mi uopće ne vidimo problem u korekcijama onog što smo mi stavili na stol. Samo onaj tko u raspravu ulazi kao neupitni branitelj postojećeg stanja ili kao neupitni predlagatelj gotovog rješenja po modelu “uzmi ili ostavi” zapravo ne žele održivo pozitivno kompromisno rješenje. Mi smo spremni na svaku dobru sugestiju i svaki dobar kompromis koji provodi ozbiljne promjene, a ne lažnu racionalizaciju kroz površnu kozmetiku.
Naš model ne polazi od toga koliko bi se uštedjelo na ovoj ili onoj usluzi, jer mi želimo da one budu bolje i bliže građanima, a ne lošije i udaljenije. Izračun uštede je jednostavno nemoguć u ovom trenutku, jer je najprije potrebno ugasiti potpuno nepotrebne vrste krivih “usluga” prema građanima. Prisilna digitalizacija je pokazala da se razne “usluge” fotokopiranja i printanja papirnatih “uvjeta” da bi vam netko izvršio javnu uslugu jednostavno nameće kao nepotreban posao. On nije koštao samo u smislu nepotrebnog radnog procesa, nepotrebnog troška papira, nego i nepotrebno uloženog radnog vremena svakog građanina koji je morao fizički doći i stajati pred šalterom i tako potencijalne radne sate pretvarati u štetne, a ne samo beskorisne sate!
Očekujete li probleme u nekim sredinama, u smislu opiranja da se administrativna središta presele u druge gradove ili općine? Tipa otpor iz Zadra ako će centar regije biti Split ili iz Trilja ako je središte u Sinju?
- Činjenicu da netko neće htjeti biti u zajedništvu s ovom ili onom sredinom je jednostavno riješiti - gotovo svatko je okružen s barem tri strane svijeta (jer imamo i državnu granicu), dok su mnoge općine okružene i sa sve četiri strane, pa imaju i po nekoliko opcija umrežavanja kao mogućnost. Nebitno jesmo li je mi predvidjeli kao takvu u našim verzijama tablica i karata. Mi smo učinili primjer s modelom i njegovim varijacijama koje mogu iskoristiti i oni koji bi možda željeli neku neprikazanu varijaciju. Nama su zanimljive reakcije onih koji kažu - racionalizacija drugih da, ali moja je općina samoodrživa, moju ne spajajte ni s kim. Mi na to odgovaramo da u suvremenom svijetu nema samoodrživih otoka. I takvi mogu čak i nestati, ako ostatak svijeta toliko obezvrijedi planet da se razina mora digne toliko da te samoodržive otoke potopi. Tako je danas i sa svakim našim “samoodrživim” gradom, a ne samo općinom. Recimo, krah masovnog turizma može neke bogate općine baciti za godinu dana u potpuni slom, ako nemaju neku drugu poveznicu s održivim životom, a ne samo turizam. Danas je umreženost i zajedništvo temelj samoodrživosti. To je primjer s komunalnim poduzećem Ponikve s Krka.
Možete li nam navesti neke primjere objedinjavanja općina i gradova na području Dalmacije? Imate li već neku brojku stanovnika po kojoj bi se tvorila jedna od 111 administrativnih jedinica, odnosno koliko bi državnih službenika bilo dovoljno na koliko stanovnika? Konačno, kako bi to izgledalo u stvarnosti, ako se realizira, hoće li se građanima što promijeniti, nabolje i nagore?
- Trebamo li nekom dokazivati da se Makarska sa susjednim općinama nalazi ispod Biokova i da je prirodna cjelina upućena jednih na druge? Sad je samo pitanje gdje je početna i završna granica. Ide li Općina Zadvarje s Omišom, što ima smisla, a općina Gradac s Pločama ili Makarskom, što može, ali i ne mora biti rješenje. Neka se građani tih općina izjasne na lokalnom referendumu o tome s kim žele tvoriti određenu administrativnu cjelinu i suradnju. Mi ih nećemo uvjetovati jednom ili drugom legitimnom željom. Problem bi samo bio kad bi jedna takva općina rekla, mi nećemo ni s kim, mi smo sebi sami dovoljni i neka nas nitko ne dira. U tom slučaju možda je 555 gradova i općina premalo, jer imamo općine koje su veće od nekih sadašnjih županija, pa zašto i njima ne bismo dopustili da se dodatno podijele na pet manjih općina?
Na portalu smo naveli sve gradove i općine u nekoliko mogućih varijacija, ali ponavljamo, nemamo ništa protiv da se te varijacije još razrade sukladno lokalnim afinitetima. To je samo prijedlog, ne provedbeni dokument...
Nemoguće je na neravnomjerno naseljenom teritoriju sačiniti prijedlog 111 jednakih administrativnih cjelina po veličini i broju stanovnika, tako da bi tu bilo više kategorija po raznim kriterijima. Ključno je da nema racionalizacije motivirane ukidanjem blizine usluga u odnosu na građane, nego obratno, racionalizacija je motivirana usmjeravanjem resursa na usluge građanima. A ne samosvrha administrativnog aparata koji tu uslugu ne daje nego čak i komplicira. Dakle, u stvarnosti bi se većina “šalterskih usluga” odvijala digitalno, a tamo gdje su takve potrebne nitko iz Donjeg Lapca ne bi trebao do Udbine i obrnuto, nego bi zajedničke administrativne službe i komunalna društva tu istu uslugu svakome dale u svojem dosadašnjem općinskom središtu. A Donji Lapac, Gračac i Udbina bi dobili jači profesionalni aparat za ono što sada možda i nisu u stanju odraditi ni samostalno ni povezani. Naravno, ne uvjetujući da baš te tri općine moraju zajedno jer smo mi to tako rekli. Čak i one imaju dodatne verzije povezivanja. Netko s Korenicom, netko s Lovincem, netko s Gospićem... Cilj je jedino dobiti snažniji zajednički administrativno razvojni, a ne razjedinjeni administrativno statični aparat.