Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije objavio je sažeti prikaz važećih uvjeta koje propisuje Crkva za one koji će tek biti kumovi i za one koji to već jesu.
U nastavku prenosimo dio sažetog prikaza uvjeta o kumovima i kumstvu, a cijeli tekst možete pronaći na poveznici.
Zašto postoje kumovi?
Pojedina služba u Crkvi nije tu kako bi bila svrha samoj sebi, nego kako bi osoba koja ju i obavlja, služila drugome. O tome svjedoči i etimologija riječi „služba“ – lat. ministerium, a minister je onaj koji služi, pomaže.
Jedna od službi koju prepoznaje Crkva je i služba kuma, a tu je, kako nam i svjedoče duhovni pisci prvih vremena kršćanstva, da se jasno istakne razlika između tjelesnog (za kojeg su bili odgovorni roditelji) i duhovnog rasta (za kojeg su bili odgovorni kumovi). Ovu misao preuzima i crkveni naučitelj sv. Toma Akvinski koji sakrament krštenja tumači kao novo rođenje te i krštenik na tom putu dobiva i nove roditelje, odnosno kumove koji krštenika prate na putu rasta u vjeri.
Kumovi u Zakoniku kanonskog prava
Kan. 872 – Neka se kršteniku, ako je moguće, dade kum, čija je zadaća pomagati odraslom kršteniku u pristupu u kršćanstvo, a krštenika dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje i isto tako nastojati da krštenik provodi kršćanski život u skladu sa sakramentom krsta i da vjerno vrši s njim povezane obveze.
Kan. 873 – Neka se uzme samo jedan kum ili jedna kuma ili i kum i kuma.
Kan. 874 – § 1. Da bi se kumu dopustilo preuzeti služba kuma, potrebno je:
1. da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu;
2. da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba da se dopusti iznimka;
3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;
4. da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;
5. da nije otac ili majka krštenika.
§ 2. Krštenoj osobi koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici dopušta se da bude samo svjedok krštenja, i to jedino zajedno s katoličkim kumom.
S obzirom na kan. 874, § 1, br. 3, prof. dr. M. Berljak ističe kako „ne mogu biti kumovi oni koji su sklopili samo građansku ženidbu (…) ili oni koji su se rastali pa ponovno građanski vjenčali ili žive zajedno, pa makar imali i namjeru da će se uskoro vjenčati. Pri tom se ne radi o kazni mjerodavne crkvene vlasti, a još manje o ćudorednom sudu o spomenutim osobama koje ne mogu biti kum ili kuma.“
Uz to vrijedi ovdje i napomenuti da nije samo ženidbeno pitanje ono oko kojeg bi se koncentrirao ovaj propis, već ne mogu kumovati ni oni „koji nisu primili sakrament potvrde, makar i sklopili valjanu ženidbu. Ne mogu kumovati agnostici, nevjernici, oni koji javno, notorno pripadaju ili šire materijalističke i bezbožničke ideologije, oni koji javno i notorno čine nemoralne aktivnosti ili javno militantno djeluju u političkim strankama ili pokretima koji nisu u skladu s katoličkim ćudoređem, koji se bave magijom, koji pripadaju društvima koja rovare protiv Crkve (npr. masoni), koji pripada kriminalnim grupama.“
