U prostorijama HPD-a Mosor u Splitu sinoć je održana promocija nove knjige "Penjačevi zapisi - Put do najviših vrhova svijeta" legendarnog hrvatskog alpinista Stipe Božića. Ujedno je to bilo i posljednje predljetno javno predavanja u ciklusu "Sridom u Mosora".
Puna dvorana uživala u jednosatnoj promociji u kojoj je Božić sve posjetitelje upoznao s mnogim zanimljivostima iz svoje bogate planinarske karijere, od dana kada je zavolio knjigu pa do današnjih dana.
Kada je iz svojih Zavojana kraj Vrgorca doselio u Split zbog srednje škole, kazao je da u tadašnjem Splitu nije bilo lako biti Vlaj.
Otišao na brod zaraditi za opremu
"No upoznao sam prijatelje, priključio se splitskim izviđačima te sam tako širio krug ljudi sličnih interesa kao ja. Uslijedili su izleti po cijeloj tadašnjoj državi, a potom i u Alpe. Tada sam shvatio da me planina zanima puno više nego sam to u početku shvaćao", kazao je Božić.
Prisjetio se prvih improviziranih skija koje je koristio na Vagnju na Kamešnici gdje je naučio prve skijaške korake. Nije ni slutio tada da će postati instruktor skijanja. Već u to vrijeme želio je postati alpinist.
"Bilo je to vrijeme neimaštine, nisam mogao sebi priuštiti potrebnu opremu te sam otišao mjesec dana na talijanski brod Vega. Boravio sam tamo 8 mjeseci i kada sam shvatio da sam zaradio koliko mi je bilo potrebno, otišao sam s broda. Na brodu sam puno toga naučio. Nakon povratka kupio sam svu željenu opremu, a sjećam se da mi majka nije bila sretna zbog toga", prisjeća se naš najpoznatijih alpinist.
Uslijedio je poziv u vojsku. Prebačen je na granicu tadašnje države s Italijom, a potom je postao dio Elitnog alpskog voda.
Osvajanje Hindukuša
"Nastavio sam se baviti alpinizmom, obučavao sam mlađe generacije u alpinističkim školama, te se stvarala kritična baza koja je bila sprema otići dalje od Alpe, izvan Europe. Bilo je to razdoblje s puno ideja i malo novaca. Ipak, snalazili smo se. Primjerice, dobili bi cement koji smo prodavali tvrtkama, žito i ostale resurse, sve smo to pretvarali u novac.
Bavili su se razmjenama i skupljali novac. Tada smo okupili tim za Hindukuš, kupili kombi, napunili ga opremom, hranom. Opremu smo sami krojili, šili... Shvatio sam da alpinizam nije samo popeti se nego još više opsežna priprema, taj težak izazov", kazao je Stipe okupljenima.
Prisjetio se misije na Hindukuš gdje kombiji nisu imali kočnice nego komičare, oni su imali sreće da su imali čak dva. No kombi je mogao nekako do 4000 metara nadmorske visine, dalje su se penjali. Do vrha su stigla ukupno trojica planinara. Tada se rodila ideja osvajanja Mt. Everesta i to smjerom koji se smatrao nemogućim", pričao je Božić.
Oduševljenje Katmanduom
Naglasio je da nikad neće zaboraviti dolazak u Katmandu i oduševljenje koje je doživio. "Sve te boje, taj način života. Učio sam o njihovoj kulturi i religiji i pokušao ih nešto naučiti o našoj. Nosili smo 17 tona opreme, trebalo je 20 dana da se sve prenese do podnožja planine. Nepalski nosači su sve to radili za minimalan novac, s nikakvom opremom, ponekad bosi po snijegu i led. Oni su pravi junaci bez kojih misije ne bi bile moguće", opisao je početak ekspedicije na Mt. Everest, a onda je pustio film u kojem je zabilježeno osvajanje vrha svijeta.
"Tamo nema vremena za slavlje. Poznato je da se još teže vratiti u podnožje. Po povratku u Jugoslaviju uslijedili su dočeci u Ljubljani, Splitu. Tada sam prvi put shvatio da smo izašli iz anonimnosti. Tada nije bilo interneta, ali zahvaljujući radiju, televiziji i novinama, stvorila se ta euforična atmosfera koja je puno značila za promociju domaćeg alpinizma u zemlji u kojoj je, osim u Sloveniji, to gotovo bio nepoznat pojam", veli Božić. Potom se prisjetio dva trenutka koja će uvijek pamtiti.
Lavina i tragedija
"Hajduk je igrao jednu od svojih posljednjih utakmica na Starom placu, protiv Rijeke. Šurjak me pozvao na tu utakmicu gdje sam imao tu čast izvesti udarac. Također, na otvaranju Mediteranskih igara u Splitu bio sam među trojicom koja je upalila plamen, to je puno značilo za popularizaciju alpinizma kod nas", prisjeća se Božić.
Prisjetio se i pohoda na 8163 visoku Manaslu, osmi po redu najviši svjetski vrh, i to u organizaciji HPD-a Mosor 1983. godine i to kroz južnu stijenu. Na toj ekspediciji dogodila se tragedija kada je lavina usmrtila Mravinčanina Antu Bučana. To je teško pogodilo Stipu, no ipak se s Vikijem Grošeljem dogovorio za novi pohod na Himalaje.
Bilo je vrijeme kasnih osamdesetih, vrijeme inflacije i devalvacije u bivšoj državi, kada je prikupiti novac bilo pravo umijeće. I to što su uspjeli prikupiti bilo je dovoljno za tek deset nosača, no dolaskom u Nepal shvatili su da je nepalska rupija devalvirala 50 posto pa su imali više novaca nego je bilo potrebno. I ostvarili su svoj san.
Najavio pisanje knjige o GSS-u
"Alpinizam je opasan sport. 50 posto mojih prijatelja alpinista ostavilo je kosti u planinama", istaknuo je Božić.
Onda je govorio o projektu osvajanja najvišim vrhova svih sedam kontinenata koji je snimao za HRT. Uspjeh nije bila samo ekspedicija nego i snimljenih 18 filmova koji su bilo najprodavaniji projekt HRT-a toga vremena. Kaže da mu je u sjećanju ostala Antarktika koju je nazvao posebnom. Potom se prisjetio HGSS-a i značaja koju ova organizacija igra u društvu, a najavio je i pisanje knjige na tu temu. Pohvalio je i projekt "Vlaji na Himalaji".
"Ljudi se pitaju zašto spašavamo. Zašto spašavamo nekoga tko se popeo u japankama na planinu, zašto ne naplaćujemo spašavanja. Nitko nikome ne smije zabraniti da pomaže drugom", bio je izričit Božić.
"Koliko god nam ova kultura nastojala utisnuti ideju da moramo stjecati, da je novac bog, ja nisam siguran to. Pravo bogatstvo je priča koju čovjek ostavi za sobom, u konačnici najvažnija je priča o nama", zaključio je Božić, zaradivši veliki pljesak.
Penjačevi zapisi – Put do najviših vrhova svijeta, Stipe Božić
[maxbutton id="4" text="Penjačevi zapisi, nova, šesta knjiga Stipe Božića zasigurno je njegov najveći spisateljski izazov dosad jer je, uz opise penjačkih avantura i bilježenje putositnica, ona i korak u nešto novo. To je knjiga kakvu kod nas još nitko nije napisao jer je Božić u njoj, ispisujući svoj odnos prema planinama od djetinjstva do danas i prateći sve stepenice na tom putu, ispisao zapravo autobiografiju koja jest ponešto fragmentarna, ali ipak daje uvid u cjelinu njegova života. Odrastanje u Zavojanima ispod planine Sv. Mihovil, selidba u Split, prvi planinarski izleti, prvi alpinistički usponi i strast i energija kojom su oni zagospodarili njegovim životom, služenje vojnog roka, rad u splitskom građevinskom poduzeću, navigavanje na brodu, rad u Sudanu, zapošljavanje na Hrvatskoj televiziji, predano služenje u Gorskoj službi spašavanja, prvi brak, drugi brak, odnosi s djecom, svi najveći uspjesi, ali i sve tragedije koje su mu se dogodile – sve je to opisano u ovoj knjizi. Neki od tih događaja prikazani su opširno i detaljno, dok su drugi dani samo kao dojmljivi krokiji, ali u Penjačevim zapisima Stipe Božić ispričao je cijeli svoj život. I iznio svoju životnu filozofiju i uvjerenja koja su ga kroz taj izniman život vodila. Učinio je to spisateljski vješto, podarivši nam autentičan i uzbudljiv komad teksta o jednom autentičnom i uzbudljivom životu te potvrđujući još jednom da je obdaren mnogim talentima. Jedan od njih sigurno je i onaj spisateljski." ]
