Još malo, pa ulazimo u novu godinu. Tako nas i ovih dan prati dobro znana uzrečica 'Kako dočekate ponoć, takva će vam biti cijela godina'. Ulazak u novu godinu simbolizira novi početak, pa se oduvijek pazilo na koji način započeti novo životno razdoblje. Mnogi s radošću žele zaboraviti staru, sa strahom i neizvjesnošću očekuju novu nadajući se da će biti bolja od prethodne.
Narodni običaji
Zbog ovih vjerovanja nastali su raznorazni običaji do kojih se ponegdje u Dalmaciji i danas drži.
Stara godina ili Silvestrovo zadnji je dan u godini i treba se zahvaliti Bogu na svim poklonima tijekom godine. Dan je to koji nosi ime prema sv. Silvestru, trideset i trećem papi s pontifikatom u trajanju od 31. siječnja 314. do 31. prosinca 335. godine i prvom papi koji je umro prirodnom smrću. Bio je papa za vrijeme vladavine Konstantina I. Velikoga kojega je, prema sačuvanim legendama, krstio.
Danas se smatra zaštitnikom stoke i stočne hrane, ali i zaštitnikom od gube. Ključni elementi koji obilježavaju ovaj blagdan su različiti vjerski običaji i obredi poput molitava, mise zahvalnice, blagoslova djece, stoke, kuće, dvorišta i štale. U prošlosti su se ljudi na taj dan uvečer okupljali pa bi uz pjesmu, ples, pričice i ugodan razgovor ispratili Staru i dočekali Novu godinu. Taj dan se škrope ukućani, životinje, kuća, štale i zahvaljuje se Bogu na svemu dobrome prošle godine. Ljudi taj dan mole i za uspješnu nadolazeću godinu.
Početkom dvadesetog stoljeća u Poljicima bi zahvaljivali Bogu što su dočekali kraj godine. Ujutro se išlo na misu, a navečer je bio blagoslov i procesija oko crkve. Tu večer se slavilo u čast stare godine i za sreću u novoj godini. Ako se netko loše ponašao u staroj godini ili činio neko loše djelo, tada mu je bilo vrijeme da prestane i da sve loše ostavi u staroj godini
Prema Dragiću se na otoku Murteru na Giginoj glavini i „Na kućama” palio veliki cvitnjak. Oko njega bi se skupilo cijelo selo, iznijelo bi se pića i hrane i pravilo se narodno veselje. Mladost se zabavljala igrajući kolo, starci su pili vino, a djeca su vikala: „Svetomu Savistru suk, / neka grije puk! / Svetomu Savistru stari kartila, / Neka se grije stari Martin!”.
Na Korčuli se, na Silvestrovo, kolendalo po ulicama i trgovima, posebno na Plokati. Mladi i stari koledari su uz svirku i pjesmu obilazili prijatelje, podizali raspoloženje i navješćivali Novo ljeto. Nakon bogate večere, građani bi odspavali, a onda sretni dočekavši prvi dan Novoga ljeta, svečano odjeveni izlazili u šetnju Plokatom i rivom. Kad bi susreli nekoga, uz jaki stisak ruke, čestitali su jedni drugima. Zanimljiva su bila čestitanja djece koja su u ruci imala naranču koja nije služila za jelo, već kao svojevrsna kasica na koju bi se, nakon čestitanja, uguravali novčići pa je izgledala kao jež. Slično se kolendalo i u Vignju na Pelješcu. Korčulanske su novogodišnje koledarske pjesme počinjale stihovima: Ovi prvi dan godišća / svemu svitu mir navišća.
U Slivnu kod Imotskog, Dragić kaže, ljudi bi se okupili oko osam navečer u dimnu kužinu. Okupili bi se prijatelji, kumovi, susjedi i grijali bi se uz vatru. Ljudi bi pričali, veselili se, šalili se. Pekli bi meso na gradelama. Važno je bilo da novogodišnji stol bude obilat, kako bi i godina bila obilna i plodna, a svinjetina je bila neizostavna jer je predstavljala kretanje unaprijed i sreću. Nije se spremalo ni zeca ni ribu kako sreća ne bi pobjegla poput uplašenog zeca ili otplivala poput ribe. Valjalo je spremiti i leću koja simbolizira novac: koliko leće – toliko novčića, a obavezno i kolač kako bi nova godina 'rasla' poput dizanog tijesta.
Kako smo već naveli na početku, vjerovalo se kako će čovjek cijele godine biti onakav kakav je bio tog dana, pa je sve oko kuće bilo uredno i mirno, stoga se svatko trudio rano ustati, dobro najesti, zabaviti se te izbjeći svađu.
Neke nove tradicije
U današnje suvremeno doba, Nova se godina manje dočekuje u užem krugu obitelji. Sada se razvila tradicija dočeka na otvorenom u kafićima, barovima, hotelima, restoranima, na trgovima. Točno u ponoć, u većim se gradovima ispaljuje vatromet te si nakon toga svi čestitaju ulazak u Novu godinu. Za osobu koja nam prva čestita, smatra se da će nam biti vrlo bitna cijelu sljedeću godinu. Dotjerivanje i odlasci na frizure danas su uobičajena praksa, no nekoć su naši preci izbjegavali prati kosu na Staru godinu kako ih u godini koja dolazi ne bi mučila glavobolja.
Praznovjerni je običaj da se taj dan nosi neki crveni odjevni predmet, najčešće rublje, a točno u ponoć u zatvorenim prostorijama se skače sa stolica u želji da nova godina bude uspješnija od stare. U novčanike se stavlja novac u nadi za većim bogatstvom u novoj godini. Postoji i običaj da na Staru godinu ispišete na papir sve svoje želje za iduću godinu te se prisjetite što ste sve (pozitivno) učinili u prethodnoj. Zatim zapalite svijeću, stavite posudu s vodom, kamen, pero, i neki miris (ti predmeti predstavljaju elemente – vatra, voda, zrak, zemlja, eter) od kojih je čovjek sazdan.
Međutim, primjećuje se uvođenje mnogobrojnih novih tradicija i pokušaja izjednačavanja običaja u različitim sredinama. Tako se na otoku Hvaru i nekim drugim dalmatinskim mjestima ustalila nova tradicija proslave druge Nove godine u podne, 1. siječnja.
„Čovjek kakav bude prvi dan godine takav će biti tijekom cijele godine“
Nova godina ili kako se još naziva Mali Božić, označena je u tradicijskom kalendaru, ali je ljudi nekada nisu slavili izvan doma, kao danas, nego su je dočekivali u kući, upravo kao i blagdan Božića. Da bi se u idućoj godini osigurali sreća, uspjeh i plodnost, po tradiciji se ponavljaju pojedini božićni rituali. Tako, primjerice, Dunja Rihtman-Auguštin u svojoj Knjizi o Božiću kako se nekada rano ujutro dizala snaha te donosila kantu vode iz bunara. Zatim bi njome poškropila ukućane koji bi tada ustali i umili se tom vodom. Kada bi kanta bila prazna, u nju bi ubacili nekoliko novčića koji su simbolički predstavljali bogatstvo u idućoj godini.
Na Novu godinu ustajalo se ranije. Žene su hranile životinje i sređivale kuću dok su pastiri vodili stoku na pašu. Postojalo je vjerovanje da će čovjek kakav bude prvi dan godine takav biti tijekom cijele godine. Ovaj dan se naziva Malim Božićem. Čestitalo se od ranog jutra i bio je običaj davati darove. Djeca bi s jabukom išla po mjestu i čestitala. U jabuku bi se stavljao novac. Ručak bi bio oko podneva i bio bi raskošan kao i na Božić.
U župi Žeževica kod Šestanovca sačuvao se običaj blagoslova puka na Novu godinu. Taj blagoslov se pjeva na kraju svete mise. Blagoslovom svećenik moli Boga da ga usliši, da zaštiti Crkvu, ujedini sve kršćane, splitskog nadbiskupa, svećenike i časne sestre. Također, moli da zaštiti narod od gladi i rata i da mu da zdravlja. U Kaštelima je, bilježi Acalija, bio običaj na ovaj dan posipati crkvu kaduljom, a nakon mise bi se čestitalo mlado lito.
Staro i novo
Međutim, je li staro doista loše, a novo nužno dobro i poželjno? Dok jurimo za novim stvarima, i trendovima, često zaboravljamo cijeniti ono što već imamo.
Staro nije samo stvar prošlosti to su vrijednosti i iskustva koja nas oblikuju. S druge strane, novo donosi priliku za napredak. Zato ključ nije u odabiru jednog naspram drugog, već u mudroj kombinaciji starog i novog.
A što vi želite u novoj godini?
