Ima priča koje se ne pišu olovkom, nego srcem, a jedna takva ponovno okuplja otok Šoltu. Pod emotivnim geslom „Sva jubav svita, svit za dicu Šolte“ u Grohotama će se 6. lipnja 2026. godine održati četvrta po redu humanitarna manifestacija. Ono što je započelo kao želja nekolicine entuzijasta, danas je preraslo u pokret zajedništva, s jednim jedinim ciljem: osigurati sretnije, bezbrižnije i ravnopravnije sutra za male otočane.
Manifestacija, koja obećava dan ispunjen smijehom, igrom, pjesmom i iznenađenjima, završit će u kasnim noćnim satima, a za sve posjetitelje organiziran je i povratni transfer prema Splitu katamaranom KSC Orangina u 1:00 sat. No, iza ovog šarenog blagdanskog šušura i najiskrenijih dječjih osmijeha stoji lavovska, svakodnevna borba jedne male, ali nevjerojatno hrabre udruge.
Kad sustav zakaže, uskaču roditelji volonteri
U potrazi za dušom ove priče, u điru po Šolti susreli smo Inu Pavić, predsjednicu udruge „Osmijeh sa Šolte“. Ova udruga trenutno skrbi o čak 47 djece s teškoćama u razvoju na otoku. Brojka je to koja bi bila izazov i za veće gradove na kopnu, a kamoli za jedan mali otok.
„Organiziramo terapije i imamo 11 terapeuta koje plaćamo preko ugovora o djelu. Oni svaki tjedan dolaze na otok kako bi radili s djecom, ovisno o njihovim potrebama. Imamo logopede, fizioterapeuta, terapeuta senzorne integracije, radnog terapeuta, edukacijskog rehabilitatora (ili defektologa, kako se prije zvalo), psihologe te pomoć u učenju engleskog jezika“, objašnjava nam Ina Pavić.
Sve to počiva na leđima roditelja koji udrugu vode potpuno volonterski. Uz Inu, tu su i tajnica Tonkica Radeljić, Bruno Pavić, Anita Varvodić, Ivana Radman i mnogi drugi roditelji. Sami se organiziraju, sami traže načine, jer za njihovu djecu alternativa ne postoji.
Svaki krivi korak na strmim stepenicama je opasnost
Ipak, unatoč nadljudskim naporima i pomoći Općine te splitsko-dalmatinskog župana Blaženka Bobana, koji pokušavaju naći rješenje, udruga se bori s gorućim problemom – nedostatkom adekvatnog prostora. Birokracija i spori procesi i ovdje pokazuju svoje najokrutnije lice.
Trenutno koriste dvije male, skučene prostorije Poljoprivredne zadruge do kojih vode izrazito strme i neuvjetne stepenice.
„Imamo jednog dječaka s cerebralnom paralizom koji je već dosta velik i težak. Jako ga je teško penjati gore, dapače, opasno je. Dovoljan je samo jedan krivi korak...“, s tjeskobom u glasu govori Ina.
Udruga se snalazi i koristeći učionice u Osnovnoj školi Grohote, no tamo ne mogu fiksno držati skupu opremu i sprave za senzornu sobu. Svaki put sve moraju prenositi, montirati i odnositi, što je fizički i logistički iscrpljujuće. Nova, adekvatna kuća u Srednjem Selu, koja je u vlasništvu Crkve, bila bi idealno rješenje, no imovinsko-pravni sporovi koče njezinu realizaciju. Vlastiti, pristupačan prostor otvorio bi im vrata prema europskim fondovima i većim natječajima te pretvorio udrugu u instituciju kakvu ova djeca zaslužuju.
Više od novca – bitka s vremenom i valovima
Iako djeca s teškoćama i njihova pratnja imaju besplatan prijevoz trajektom do Splita, odlazak na terapije na kopno za otočane je, slikovito rečeno, cjelodnevna odiseja.
„Nije to stvar samo besplatne karte. Da biste otišli na terapiju u Split, vi morate izgubiti cijeli dan. Dijete morate izvući iz škole ili vrtića. Ono mora tamo nešto pojesti, popiti... To nije samo financijski trošak, to je ogroman gubitak vremena i trauma za dijete“, objašnjava predsjednica udruge.
Upravo zato je dovođenje terapeuta na Šoltu pitanje dostojanstvenog života. U tim počecima udruzi su neizmjerno pomogli savjeti i iskustva prijateljske udruge „Brački pupoljci“, koja je prošla sličan trnovit put. Veliku pomoć od početka im je dao i Zavod za socijalnu skrb Split, Odjel za djecu s teškoćama u razvoju, na čelu s gospođom Majom Šegović.
Otok koji ne ostavlja svoje najranjivije
Šolta je još jednom pokazala da, kada je najteže, ima veliko srce. Manifestacija 6. lipnja nije samo prilika za zabavu, ona je krik zajednice koja odbija dopustiti da njezina djeca budu građani drugog reda samo zato što žive na otoku.
Poziv je upućen svima – dođite u Grohote, podržite „Osmijeh sa Šolte“, jer ova djeca i ovi hrabri roditelji ne traže milostinju. Oni traže samo ono na što svako dijete ima pravo – priliku za korak naprijed, bez straha od strmih stepenica. Jer naša dica, uistinu, zaslužuju svu jubav svita.
