Mišo Živaljić dan započinje uz šetnju, nastavlja sudskim raspravama, a u pauzama stvara humor koji na dan nasmijava i do 4 milijuna ljudi. Uz sve to, s velikom strašću skuplja stare razglednice.
''To je jedna ljubav koja se pojavila prije 15-tak godina. U tom svijetu interneta sam zapravo otkrio da postoji zapravo svega i svačega, da postoje razglednice koje su nama svima nepoznate, da postoje fotografije grada koje su neviđene i da imamo grad u nekom novom ruhu i u novom svjetlu, a staro iz tog vremena'', govori Mišo.
Prvu razglednicu pronašao je u starom splitskom antikvarijatu. Bila je grafika iz 1848. i tako je krenulo. Kroz godine, kolekcija je rasla, danas ima tisuće razglednica. Mišo je složio kronološki pregled razvoja Splita i okolice, koje danas vrijede i stotine eura.
''Da vas netko pita koliko košta ljubav? Znači nema cijenu. To je neprocjenjivo jer to ukazuje odakle smo došli i gdje smo živjeli. Možda nam daje i neko upozorenje, evo ovi su svi ljudi nasmijani i život im je prošao, nema ih i ostalo je nešto na papiru iza njih. Tako da vam ja razglednice tumačim dosta životno. Živjeli su veseli i sretni i u jednom trenutku i tako i mi moramo, svaki trenutak iskoristit da budemo radosni'', govori Mišo.
Jedan od dragocjenijih komada otkriva i manje poznate povijesne činjenice grada podno Marjana.
''Imam Split bez Sv Duje. Giuseppe Voltolini, jedan veliki izdavač razglednica koji je imao radnju, na Rivi je slikao Sv Duju u radovima unutar skele 1896. godine kad je on skoro bio dovršen ali ga u skeli nema. To je jedna zanimljivost sad ili je to umjetnička sloboda ili ga stvarno nema''.
Kolekcionarska strast odvela ga je i do aukcija diljem svijeta. A razglednice koje su tada putovale Europom, danas govore o emocijama, odnosima i svakodnevici ljudi iz 19. stoljeća.
''Jedna je žena sa zagrebačkom adresom konkretno u Ilici, te davne 1898. godine, što sam ja kasnije rekonstruirao po razglednicama, te je godine bila u nekakvom poslu ili širokom prijateljstvu ali samo sa krugom muških prijatelja koji su joj slali razglednice svako par dana po jedan s izrazima ljubavi i želje da se ponovno vide'', priča Mišo.
Mišo je i glazbenik. Ima bend "Na potezu", piše pjesme, svira gitaru i njeguje zvuk '70-ih i '80-ih. A sve to balansira s odvjetničkim pozivom. Poznat je i kao pokretač ''Dnevne doze prosječnog Dalmatinca'', stranice koja povezuje cijeli svijet humorom.
''To je jedan fenomen. U kojem kad se ja nađem ja više ne znam tko to sve skupa radi. Zato što je ona jednostavno nadmašila prvobitnu ideju a ta je da se ljude nasmije na svakodnevnoj bazi. Tako kad uđem i vidim objave stare dvije-tri godine koje se i dalje šeraju, nitko sretniji od mene ako uspijem barem jednu osobu dnevno razveselit''.
U svojoj odvjetnickoj karijeri sreo je tisuće ljudi i spoznao važnu istinu – osmijeh liječi.
''Možeš biti ozbiljan koliko hoćeš, ali kad te neko dobro nasmije – svi tvoji problemi na tren nestanu. I to mi je misao vodilja koja mene vodi''.
A da je Split poseban grad, to dokazuju i njegova svakodnevna razmišljanja o prosječnom Dalmatincu.
''Prosječan Dalmatinac je neprekidno zabrinut šta njegov prvi susjed ima od imovine, kako se njegov susjed osjeća, je li dobro ili loše, viri kroz prozor. On je antiprotivan i uvijek obrnut od onoga šta je. On viri, promatra, prati trendove – i uvijek ide kontra. Čeka šesti mjesec jer tad ne radi ništa, a zarađuje'', zaključio je Mišo za InMagazin..
Od humora do razglednica, od odvjetništva do glazbe, Mišo Živaljić dokazuje da sve stane u jedan dan, kad postoji strast. I da život, baš poput razglednice, ostavlja trag, ako ga znaš čitati.
