Splitski bubnjar Joško Radić, dugogodišnji sudionik i poznavatelj domaće glazbene scene, u svom osvrtu donosi osobni pogled na važnost Splitskog festivala i njegov utjecaj na kulturni identitet grada i šire regije. Kao glazbenik koji je aktivno sudjelovao u stvaranju i razvoju splitskog zvuka, Radić posebno ističe povijesnu i simboličku vrijednost ove manifestacije.
Počeci festivala i prve note
Festival zabavne glazbe Split započeo je 1960. godine kao glazbeno-modna revija te kao festival lakih glazbenih nota. Na otvaranju prvog Splitskog festivala izvedena je pjesma "Obala pusta, obala vrela", čime je označen početak jedne od najvažnijih glazbenih priča u hrvatskoj kulturnoj povijesti.
Tijekom desetljeća na Splitskom festivalu izvedeno je više od 800 kompozicija najznačajnijih domaćih autora. Bezvremenske pjesme na monumentalnim Prokurativama izvodili su najveći interpreti svog vremena, a upravo je ta pozornica, prema Radićevu viđenju, Split pretvorila u glavni centar pop-kulture u Hrvatskoj.
Radić naglašava kako festival nije bio tek glazbeni događaj, nego mnogo više od toga — mjesto susreta autora, izvođača i publike, ali i prostor u kojem se oblikovao prepoznatljiv glazbeni identitet Splita.
Festival kao dio kulturne supkulture
Govoreći o širem značenju festivala, Radić ističe da "najznačajnije stvari u kulturi dvadesetog stoljeća dolaze iz supkulture", a Splitski festival, smatra, "zasigurno je dio te supkulture".
Upravo zbog toga drži da ova manifestacija zaslužuje i trajno umjetničko obilježje na Prokurativama.
Radić smatra da bi na monumentalnim Prokurativama trebalo postaviti modelirano umjetničko djelo s likom čovjeka koji u ruci drži mikrofon. Takav bi spomenik, poručuje, simbolično predstavljao "prvi ljudski jezik, a to je glazba".
