Bruno Bajrić, 25-godišnji Splićanin, osuđen je na deset godina zatvora za ubojstvo djevojke Anice Ćurić. Presuda je nepravomoćna. Sudac Lozina izrazio je sućut obitelji pokojne djevojke. U obrazloženju presude najprije je naveo kako se Bajrić branio.
Podsjetimo, u iskazu je Bajrić rekao da ne zna kako je opalio pištolj Mauser kojeg mu je na čuvanje dao prijatelj. Na suđenju je prošlog tjedna puštena snimka prvog ispitivanja u Državnom odvjetništvu. Čulo se kako Bajrić plače, ni sam ne zna kako je pištolj opalio. Tužiteljici Miri Dolić opisao je što je sve radio tog kobnog dana, 26. studenog prošle godine, piše Index.
-Taj danas sam rastavljao pištolj, ostavio sam ga na krevetu u sigurnom stanju, nisam znao da je metak u cijevi. Kasnije je ispalo drugačije. U 8 sati smo se našli ispred zgrade. Bili smo kod mene kući sat, dva. Večerali smo, gledali nekakav dokumentarac. Nikakvu svađu ili konflikt nismo imali, bili smo dvije i pol godine zajedno. Ovo je nezamislivo, ne želim negirati, ali to se dogodilo, ne znam ni ja kako. Tog trenutka ja se ne sjećam, to je bio šok. Ni u zadnjoj primisli mi nije bilo da bi pištolj mogao opaliti. To se dogodilo kada sam ga je uzeo u ruku da ga spremim. Iste sekunde ja sam je uzeo. Vikao sam da me roditelji čuju. S ocem sam je odveo na Hitnu pomoć. Desilo se slučajno - kazao je Bajrić na ispitivanju u Državnom odvjetništvu.
"Pokušavam vratiti tu scenu, ali nemam je u glavi"
Pištolj mu je pola godine ranije dao prijatelj da ga pričuva. Nije ga pitao odakle njemu. Pištolj je Bajrić čuvao skrivenog ispod krevete, a taj dan ga je izvukao vani. Tvrdi kako nikada nije pucao iz tog pištolja, piše Index.
-Rastavio sam ga i sastavio, bio sam uvjeren da nema streljiva u njemu. Mislim da je bio u kutiji. U nekom momentu ja sam ga izvadio, pretpostavljam da sam išao provjeriti je li sve u redu s pištoljem. Ne sjećam se da sam išta pritisnuo. Nemam sliku da je pištolj pao na pod. Pokušavam vratiti tu scenu, ali nemam je u glavi - kazao je Bajrić.
Tog dana je bio kod zubara. Vadio je zub, dobio je kafetin. Trenirao je borilačke sportove, a na obuci za zaštitara bio je u Poljskoj. Kobne večeri, samo pola sata prije no što je Anica teško ranjena u prsa, mladi par je spavao.
-Htio sam se ubiti kada sam vidio što se dogodilo. Ne znam kako ću ovo preživjeti... - govorio je tužiteljici na ispitivanju.
Obrana okrivljenog isticala je kako se radi o nehajnom prouzročenju smrti, a ne ubojstvu. Branitelj Željko Gulišija išao je toliko daleko pa je Lozini kazao da će se vidjeti ponovno za pola godine ako prihvati da se radi o ubojstvu. Uvjeren je, naime, da će presuda pasti.
Lozina je podsjetio kako su svi ispitani svjedoci govorili kako je između Anice i Bruna sve štimalo.
-Od 365 dana godišnje, zajedno su bili više od 320 dana. Voljeli su se, to nije upitno. Bruno je prošao obuku za rukovanje oružjem, bio je opsjednut oružjem, san mu je bio biti zaštitar, čak je i djevojku vodi na pucanje. Obrana je ukazala na to da nitko osim Bruno ne zna što se dogodilo te večeri. On je, normalno, bio u šoku, branio se amnezijom.
Sudsko vijeće smatra da su ispunjena sva obilježja kaznenog djela ubojstva. To nije upitno iz više razloga. Psihijatrica Dolores Britvić i psihologinja Danijela Didić navele su da je okrivljeni bio latentno agresivan i impresioniran nasiljem. Materijalni dokazi pouzdaniji su od verbalnih. Balističko vještačenje pokazalo je da je pištolj bio ispravan te da je streljivo ispaljeno iz pištolja. Krucijalno je pitanje: "Zašto ubojstvo?" Biološko vještačenje daje odgovor. To je najvažniji materijalni dokaz. Na pištolju je nađena DNA Brune Bajrića, a brisom sa usta cijevi 2 centimetra unutar pištolja i DNA Anice Ćurić, što znači da je u jednom trenutku cijev pištolja bila u ustima oštećene - kazao je Lozina u obrazloženju presude.
Kod odluke o sankciji, sudsko vijeće cijenilo je kao olakotne okolnosti ponašanje okrivljenog nakon događaja te činjenicu da dosad nije osuđivan, piše Index.
