[D]aniel Krstulović Opara je 35-godišnji inženjer građevine iz Splita. Radi u splitskom škveru, a već duže od 20 godina planinarstvo je njegova velika ljubav.
Prvi put se s planinama susreo u srednjoj školi, kada je s prijateljima išao u Gorski kotar na doček Nove godine. Voli speleologiju i klasično penjanje, a u posljednje vrijeme se posvetio planinarskom trčanju. Član je HPD Mosor, a dio je Mosoraških sikira, koji planine osvajaju - trčeći.
POVEZANI SADRŽAJ
ZA NJIH NE POSTOJI NEMOGUĆE Mosoraške sikire: Upoznajte Splićane koji planine osvajaju - trčeći
U životu je napravio mnoge pothvate, ali početkom godine se odlučio za možda najteži u svojoj planinarskoj karijeri - prijeći cijeli Velebit po najvišim vrhovima u ekstremnim uvjetima. To mu je i uspjelo, a mi smo odlučili s njim popričati o ovoj nevjerojatnoj avanturi.
- Plan mi je bio prijeći cijeli Velebit u komadu u zimskim uvjetima. Planinarenjem se bavim gotovo dvadeset godina i mislim da je svakom aktivnom planinaru želja učiniti ovo što sam i ja. Na Velebitu postoji planinarska staza, koja se kreće od Zavižana do Nacionalnog parka Paklenica. Meni se ta staza učinila čudnom jer ne prelazi cijeli Velebit. Kako sam se s vremenom sve više bavio planinarskim aktivnostima, a posebno planinarskim trčanjem, skupio sam iskustva i fizičke spreme te mi nije bio problem proći Velebit u proljeće ili jesen, čak i zimi u pogodnim uvjetima. Tako da je ovo što sam učinio bio velik izazov, a Velebit to zaslužuje. Pratio sam prognozu i vidio sam da iza Nove godine dolazi ciklona te da će biti barem šest dana orkanskog juga, da će biti konstantnost padalina, a to na Velebitu znači snijeg. Tako sam došao u Krasno, proslavio Novu godinu, a 2. siječnja su me pred zoru iskrcali u Vratniku i avantura je krenula. Ukupno je trajalo osam dana. Prošao sam ga po najvišim dijelovima i završio na izvoru Zrmanje - opisao nam je ideju Daniel.
"Dobio sam blage ozebline na nogama i rukama, ali ništa opasno"
Kaže nam da se nije našao u situacijama opasnim po život, ali...
- Ne mogu reći da sam se prepao za goli život, ali bilo je non-stop izazova s kojima se trebalo nositi. Ima mnogo grebena na koje treba paziti, a puhao je jaki orkanski vjetar. U trenucima moraš doslovno kleknut da te vjetar ne izbaci iz balansa. Bilo je i mećava pa ne vidiš ništa ispred sebe. U tim se uvjetima teško snalazi i može se lako izgubit. Snijeg pokrije rupe i jame te treba uistinu biti oprezan, da ne upadneš. Dobio sam blage ozebline na nogama i rukama, ali ništa opasno. Sve se više manje vratilo u normalu sada - priča nam.
Tijekom hoda dogodila mu se i jedna nezgoda.
- Šest noći sam spavao po planinarskim skloništima, a jednu noć vani. Od početka do kraja sam nosio sve u ruksaku. Na nekih pola puta su me dočekali prijatelji iz HPD Mosor, iz odsjeka planinarskog trčanja Sikire. Prilikom uspona na vrh Visočica vjetar mi je odnio opremu i dočekali su me s novom opremom. Tu su me i počastili jednom gozbom. Sa sobom sam nosio plinsko kuhalo i kuhao juhice, dehidrirane rižote i manistre. Cijelim putem sam bio sam - opisuje nam ovaj nestvaran i opasan pothvat Daniel.
Član je Sikira. Kaže - prava su obitelj.
- Sada ćemo brzo imati petu obljetnicu postojanja. To je pokrenula skupina entuzijasta na čelu s Oliverom Vidovićem, Denisom Vranješom i pokojnim Filipom Sinovčićem. Danas se stvorila mala grupica ljudi koja se time bavi aktivno i što je najvažnije, zajedno smo i zajednički se radujemo pomicanju granica. Družimo se svaki vikend, idemo na ture i utrke. Imamo i grupne treninge, kada trčemo po planinama u okolici Splita, već 250 vikenda zaredom, bez ijedne stanke - pohvalio nam se.
"Mosor je svim planinarima iz Splita u srcu. Ni sam sebi ne znam objasnit zašto je tako"
Pohvalio nam se još nekim uspjesima.
- Velebit je nešto što sam najduže imao kao želju. Specifičan je po uvjetima koji su bili. Najdraže mi je obilaziti stare planinarske transverzale, koje su s vremenom postale zaboravljene. Prolazio sam i staru biokovsku stazu. Također, prošao sam i goranski planinarski put, koji je prsten po Gorskom kotaru od 370 kilometara. Jednom prilikom htio sam vidjeti mogu li se na Prenju proći svi vrhovi preko 2.000 metara u jednom danu. I to sam ostvario - kaže Daniel.
Mosor je njegova najveća ljubav. Doslovno, neobjašnjiva.
- Mosor je svim planinarima iz Splita u srcu. Ni sam sebi ne znam objasnit zašto je tako. Ne možeš reći za neki predio da je jedinstven svojom prirodnom ljepotom. Dosta je surov i nije specifičan po nečemu. Ali ima nešto na njemu što me privlači, kao i sve te ljude. Nadomak je Splitu i praktički ste gore za 15 minuta. Čim zakoračite na mosorski kamen, u divljini ste. Nenagrđen je kao i sve ostale planine, koje su većim dijelom eksploatirane obnovljivim izvorima energije, ali i privatnim interesima kao što su gradnje vikendica. Ima toga nešto sitno na drugom kraju, ali ostao je izvoran i očuvan, a to ga čini privlačnim - govori nam.
Veliki san nema. Kaže da samo želi što više vremena provoditi u prirodi, a što manje u gradu. Zadovoljan je što je planinarenje sve popularnije.
- Ljudi osjećaju da ovaj stresan način života nije dobar i traže odmor u prirodi. Pruža način da se mozak odmori, da se sve uspori... Ljudi su to počeli tražiti i ima sada puno planinarskih klubova, društava, sekcija. Sve je pristupačno i lako se može doći do informacija. Mladi su počeli to tražiti. Jedan od načina promoviranja je objavljivati to što radiš. Malo je kontradiktorno ići u prirodu pa to sve objaviti kao što sam i ja učinio s Velebitom. Ali to je jedan od načina da se za to pročuje, da ljudi vide, da se zainteresiraju i da mogu nešto slično početi. Taj žar se počne širiti i postane načinom života - zaključio je Daniel.
