Vikend za nama bio je još jedan s gotovo idealnim vremenskim prilikama, te su ga iskoristili i brojni planinari. U svojoj novoj foto reportaži vodimo vas na Kamšenicu, no za razliku od uobičajenih tura s juga, ovoga puta posjetili smo sjevernu stranu planine.
Radi se o stazi Podgradina - planinarsko sklonište Pešino vrilo koje se nalazi na oko 1400 metara nadmorske visine. Zbog sušne, ali tople zima iza nas, snijega je bilo tek u tragovima.
U samom skloništu nalazi se dnevni boravak s peći na drva, a na katu prostorija u kojoj može spavati desetak planinara. Nedjelju ujutro krećemo za Konj, najviši vrh Kamešnice. Snijeg od 1500 metara postaje znatno kompaktniji. Zbog hladne noći s temperaturom ispod -5°C, površina snijega je do sredine dana bila zaleđena i iziskivala upotrebu dereza. Na vrhu je bilo poprilično hladno i umjerenu buru, ali uz izvrsnu vidljivost.
Uživajte u fotogaleriji.
Opširnije opis ove staze prenosimo s planinarenje.net.
Početna točka uspona je u selu Podgradina (Livno, BiH). Na kraju sela, pored izvora, treba parkirati automobil.
Iz sela se najprije ide stazom kroz visoku makiju, zatim kroz visoku bukovu šumu, stalno vrlo oštro uzbrdo, do Pešina vrila. Pešino vrilo je još jedno u nizu vrela koje je domaćem stanovništvu vjekovima pružalo pitku vodu. Nalazi se na 1350 m nadmorske visine. Stariji stanovnici pričaju kako su prije mjesecima boravili na Kamešnici čuvajući stoku na ispaši. Upravo im je Pešino vrilo između ostalih mnogobrojnih izvora na Kamešnici omogućavalo da napoje stoku. I dan danas izvor teče i njime se služe planinari i izletnici iz okolnih mjesta ali i cijele BiH i Hrvatske.
Godine 2007. na Pešinom vrilu je sagrađeno planinarsko sklonište. Mjesec dana nakon gradnje kućice sazidana su korita na izvoru. Gradnju je iniciralo PD Kamešnica koji su u više navrata i dana radili na kući. Danas je kućica otvorena za sve planinare i ljude dobre volje. Ovdje je i polovina puta za uspon na vrh.
Od doma staza vodi desno ne dobivajući na visini, a nakon 500 m izlazi na goli greben. Dalje vodi po grebenu, serpentinama, po otvorenom terenu, vrlo oštro uzbrdo do vršnog hrpta. Nakon izlaska na goli vršni hrbat, treba ga slijediti sve do vrha.
Ova druga polovina staze ide otvorenim krškim terenom, pa u ljetnim mjesecima treba voditi brigu da se na vrelu uzme dovoljno vode.
Vrh je označen geodetskim kamenom na kojem je istaknuto ime vrha i nadmorska visina. Sa Konja se pruža, za lijepa vremena, predivan pogled prema otocima Jadranskog mora, te prema Sinjskom i Livanjskom polju.
Konj se nalazi na području Bosne i Hercegovine, pa se prilikom uspona s južne strane prelazi državna granica.
Na samom vrhu se nalazi uzidani žig kojim se potvrđuje osvajanje ovoga vrha.
Veličanstveni pogled s ovoga vrha, koji se nalazi s bosanske strane planine, najbolja je plaća za dugačko planinarenje do njega. Pogleda puca na ogroman dio Dalmacije, ali i južne dijelove BiH, vide se čak i vrhovi planina Crne Gore. Kroz Kliška vrata s vrha Kamešnice se vidi Marjan, a poznato je da Splićani mogu vidjeti Kamešnicu. Kada u Splitu nema vjetra, a Kamešnica dobije oblačnu kapu siguran je to znak skorog dolaska bure na obalu. Najbolje se s Konja vidi cijelo Livanjsko polje i samo Livno, kao i čitavo Buško blato.
