Snježana Jurić Šolto – jedina žena poginula kao pripadnica 4. gardijske brigade "Pauci"

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, gradonačelnik Sinja Miro Bulj i nećak pokojne Snježane Jurić Šolto, Toni Jurić Šolto, danas su odali počast jedinoj ženi koja je, kao pripadnica Četvrte gardijske brigade Hrvatske vojske, položila život na prvoj crti bojišnice — Snježani Jurić Šolto.

Navršava se 31 godina od Snježanine pogibije, a njezin lik i djelo ostaju simbolom hrabrosti, ljubavi prema domovini i nesebičnosti. Snježana je, vođena nepokolebljivom odanošću, napustila Australiju i došla u Hrvatsku s jednim ciljem — obraniti domovinu u njenim najtežim trenucima. Kao jedina žena koja je stradala u redovima legendarne Četvrte gardijske brigade, Snježanina se žrtva trajno urezuje u kolektivno sjećanje i inspirira nove generacije.

Snježanin put od Australije do bojišnice u Domovinskom ratu priča je o iznimnom duhu i predanosti. Iako je isprva raspoređena na administrativne poslove, njezina želja da bude rame uz rame s vojnicima odvela ju je na prvu liniju. Unatoč opasnostima, Snježana je odabrala rizik i krenula na teren, dijeleći sudbinu svojih suboraca na najizloženijim pozicijama. Nažalost, njezin je san završio tragično, ali pečat koji je ostavila neizbrisiv je.

Snježana Jurić Šolto svojim je primjerom pokazala što znači hrabrost i domoljublje. Današnje sjećanje na nju — 31 godinu kasnije — još je jedan podsjetnik na izuzetnu žrtvu koju je podnijela te na zahvalnost koju nosimo prema svim braniteljima koji su nas zadužili svojim djelima.

[Sivo]Dana 6. studenog 1993. godine u zaleđu Zadra poginula je Snježana Jurić Šolto, jedina žena poginula kao pripadnica 4. gardijske brigade “Pauci”. Snježana, rođena u Glavicama kraj Sinja dragovoljno se prijavila u Hrvatsku vojsku početkom Domovinskog rata.

Izjava pukovnika Marka Vukasovića zapovjednika prve pješačke bojne Četvrte brigade.

• Gađali su nas iz Smilčića, s Debeloga brda. Granata od srpske haubice pala je niti pola metra od Snježane. Naši iz saniteta odmah su priskočili, ali nisu joj mogli pomoći. Ostala trojica bila su ranjena, Jozo Vukušić, Ljubo Perković i Omrčen, njemu sam, na žalost, zaboravio ime.
  A ja sam, eto, spletom okolnosti ostao neozlijeđen. Snježana Jurić Šolto poginula je prvoga dana boravka na prvoj crti bojišnice. Praktično u prvoj minuti. A mogla je kraj rata i penziju i auto na povlasticu i stan – dočekati u debelom zaleđu s olovkom u ruci.[Sivo]