U solinskoj Osnovnoj školi Kraljice Jelene radi učitelj Ante Marković koji ove godine vodi trećaše. To mu je već peta generacija đaka. Iako su u Hrvatskoj muški učitelji u manjini njegovi učenici su na njega jako ponosnu, a posebno obožavaju satove na kojima ih upoznaje s glazbom i raznim instrumentima.
Kaže kako je imao sreću da je u školi od kada je 2006. godine počela s radom, a u svom svakodnevnom radu s djecom im daje prostora da se pokažu kako bi mogao vidjeti tko su zapravo i što od koga može očekivati. U svemu tome uspije upoznati njihove darovitosti, stremljenja i posebnosti, pristupa im individualno i ide za tim da stvori poticajnu atmosferu u razredu gdje će svatko imati prostora za sebe i gdje će se svatko moći izraziti na način koji mu odgovara.
"Škola nije samo obrazovna institucija"
- Smatram da koliko smo isti toliko smo i različiti, a samim tim i posebni zbog čega stvaram atmosferu lišenu straha i nervoze. Idem za tim da stvorim zajednicu koju će djeca kroz godine koje provode sa mnom prije svega imati doživljaje i iskustva, a ako se radi o pozitivnoj atmosferi onda zapravo nema prepreka za učenje kao takvo. Složit ćemo se da škola nije samo obrazovna institucija već je mjesto gdje se uče socijalne i emocionalne vještine koje su "numero uno" pogotovo u uvjetima kojima danas svjedočimo u smislu života koji je opterećen informacijama i sadržajima. Zato se treba naučiti funkcionirati u zajednici, razvijati empatiju, suosjećanje, prijateljstvo.
Osim što je učitelj najveća mu je opsesija glazba s kojom se na razne načine bavi cijeli život. U tome njegovi učenici nisu izuzetak jer ih vrlo lako motivira za glazbu za vrijeme koje otkrije njihove talente nakon čega uživaju zajedno u muziciranju i pjevanju. Učenici ga dosta imitiraju, jer djeca to inače rade, zbog čega se vrlo brzo opuste i nauče biti slobodni, ali i kreativni. Njegovi učenici jednostavno glazbu obožavaju, rado sviraju i pjevaju.
- s obzirom na to da se u mom slučaju radi o osmogodišnjacima prvo ih upoznajem s ritmičkim instrumentima koje neizmjerno vole. Idemo za tim da budu opušteni, da sviraju ritam. Oni koji pohađaju glazbenu školu doprinose na svoj način jer neki od njih sviraju flautu, dok su drugi na klavijaturama. Na tim satovima se trudim prepoznati za što je koji učenik nadaren da ga u tom smislu mogu angažirati.
Od Eurosonga do Smogovaca
Njegovi učenici slušaju i reagiraju na glazbu, a on tvrdi da je teško reći što će slušati za desetak godina. Važno mu je da đaci uživaju kroz glazbu, da kroz nju razvijaju samopouzdanje i doživljaj sebe, ali s druge strane i da surađuju s ostalim učenicima. U razredu zna čuti razna repanja i pjevanja hitova koje osobno nije čuo, no uvjeren je da djeci treba dati šansu da čuju glazbu neovisno tko je izvođač. Tako im je prošle godine predstavio dva hita iz bivše države koji su sudjelovali na Euroviziji što mu je bio poseban doživljaj kada je vidio svoje učenike kako reagiraju. Dodaje da je teško reći kako će se razvijati njihov glazbeni ukus, ali kako je dobro da u početku imaju temelje u smislu pozitivnih iskustava.
Iako im je u razredu glazba "forte" učenici jako vole gledati crtiće i serije, pa će im tako učitelj u sljedećem razdoblju puštati Smogovce s kojima upoznaje svaku svoju generaciju. Program je to kojega djeca imaju kroz medijsku kulturu iz Hrvatskog jezika ili na dodatnoj nastavi u kojima učenici uživaju jer to gledaju u grupi, sa svojim prijateljima iz razreda. Tu se stvaraju ideje, produbljuju prijateljstva, dogode se i manje svađe, ali i pomirbe jer, reći će učitelj Ante, sve je to život.
