Potres magnitude 6,1 koji je pogodio susjednu BiH, osjetio se na cijelom području Hrvatske te u Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori, a možemo očekivati i naknadne potrese koji će se osjetiti i kod nas. Potresi se događaju jer afrička tektonska ploča gura europsku i uslijed toga dolazi do sakupljanja napetosti u stijenama koje potom pucaju i dolazi do potresa. Cijela Hrvatska je seizmički aktivno područje, no jedan potres poput ovog u BiH ne potiče drugi potres u Hrvatskoj-ispričala je za 24 sata mr.sc. Ines Ivančić, rukovoditeljica Seizmološke službe u Hrvatskoj.
Naglašava kako svi moramo biti svjesni toga da smo na trusnom području, te da je jedini način kako da se borimo protiv potresa izgradnja protupotresnih građevina, da se ne gradi na područjima klizišta, a geološka i seizmološka ispitivanja su nužna prilikom gradnje. Seizmički najaktivnija su kaže, područja sjeverozapadne Hrvatske, područje Velebita i njegovog kanala te šira okolica Rijeke, a kako se dodaje, ide sve dalje prema jugu, to je i područje sve seizmički aktivnije.
Najjača magnituda potresa koja se u Hrvatskoj može očekivati, a sudeći prema povijesnim podacima, u južnom dijelu Hrvatske može biti i do 7.1 po Richteru.
Najjači potres dogodio se 1667.
-Najjači zabilježen potres je onaj dubrovački iz 1667. godine, magnitude 7,1 po Richteru. Potom smo imali crnogorski od 7 stupnjeva po Richteru 1979. godine. Tako da se te magnitude mogu događati na našem području-istaknula je Ivančić.
Na pitanje može li doći do odrona stijena u Dalmaciji, navodi kako su odroni specifična kategorija, te da uslijed potresa može doći do odrona, ali do toga može doći i uslijed nekih meteoroloških nepogoda. Posljedice potresa mogu biti razne, kao npr. pojava likvefakcije, ili pojava vrtača primjerice nakon petrinjskih potresa.
Ovog trena u Hrvatskoj još traje seizmička aktivnost iza petrinjskog i zagrebačkog potresa pa se na tim područjima još događaju naknadni manji potresi jer se tlo smiruje, a potencijalna mogućnost potresa je na cijelom području Hrvatske. Ne može se predvidjeti na kojem mjestu bi se mogao dogoditi sljedeći jači potres. Najbitnije nam je znati kakvi se potresi na kojem području mogu dogoditi, ali kada će se dogoditi sljedeći jači se ne može predvidjeti. U Zagrebu smo imali na primjer jaki potres 1880. pa opet 1905. i 1906. godine. Dakle to je npr. kratko razdoblje između potresa-istaknula je Ivančić. Primjerice posljednji jak potres u širem dubrovačkom području dogodio se 1996. g. s epicentrom kod Stona-Slanog magnitude 6.0.
Najmirniji mogu biti u Slavoniji i Istri
Područja Slavonije i Istre su dodaje, ona područja gdje je najmanja vjerojatnost potresa, odnosno tamo su znatno rjeđi potresi.
-Poruka ljudima je da u trenu kad se dogodi potres ne podliježu panici jer to može izazvati više štete. Treba dobro pogledati letke civilne zaštite jer se tamo nalaze vrlo korisni podaci, ljudi nekad dobiju letak pa ni ne obrate pozornost. Važno je ne trčati na balkone, ne ići u liftove i na stepenice u trenu potresa. Ne istrčavati na ulicu jer vam nešto može pasti na glavu, potrebno je izaći kad se potres smiri, ali dalje od zgrada. Ako vas potres zatekne na ulici, važno je vidjeti da niste negdje gdje vam se nešto može srušiti. Ljudi se mogu zaštititi i u kućama, paziti da nisu na mjestima gdje ih može poklopiti ormar, dobro je učvrstiti police. Mi smo već polako zaboravili na potrese, ali moramo biti svjesni da živimo na takvom području, treba vidjeti što možemo napraviti sami da se zaštitimo. U Zagrebu smo imali sreće da je potres bio usred covida, da ljudi nisu bili na ulicama, dok u Petrinji ne smijemo ni zamisliti što bi se dogodilo da nisu bili praznici i da je bila nastava. Jači potresi uvijek mogu izazvati žrtve-kazala je.
Više pročitajte ovdje.
