Raste broj samačkih kućanstava u Hrvatskoj. Samci u Hrvatskoj postali su najbrojnija grupacija - prema popisu iz 2021. ima ih gotovo 400 tisuća (točnije 399.075) što je gotovo trećina, odnosno 27,8 posto svih kućanstava u Hrvatskoj.
U Splitu je 26,4% samačkih kućanstava što je doista ogromna brojka. Najveći broj samačkih kućanstava u Hrvatskoj čine starije osobe, udovci i udovice, njih 150 tisuća. Neoženjenih, odnosno neudanih samaca je 140 tisuća, a razvedenih je 70 tisuća. Tako čak 400.000 ljudi u Hrvatskoj živi samačkim životom, što znači da se broj samaca u Hrvatskoj u zadnjih pedesetak godina udvostručio.
Oko nas je sve više ljudi koji žive sami, bilo nakon razvoda, smrti supružnika ili oduvijek. Samački život, kojim su nekad stariji ljudi plašili mlađe, više nije nikakva rijetkost ni tabu.
Razgovarali smo s četvero Splićana koji žive sami. Njihove priče su različite, ali svi nam tvrde da samački život nije uvijek nesretan život.
"Nakon razvoda se više nikad nisam poželjela udati"
"Udala sam se jako mlada i brak nije bio ono što sam ja mislila da će biti. Moj bivši muž zaista je rijetko bio kod kuće. Dobro je zarađivao i mislio je da će to biti dovoljno za sretan i skladan život. Odgojena sam u patrijarhalnom duhu i pod svaku cijenu sam željela sačuvati svoj brak i bio je veliki pritisak i od mojih i od njegovih roditelja da se ne razvodimo. U desetogodišnjem braku nismo uspjeli dobiti djecu što je, nekako mislim, najviše doprinijelo mojoj nesreći", govori nam jedna 43-godišnja žena iz Splita koja nakon razvoda živi sama i nema namjeru to mijenjati.
"Ljudi često misle da sam usamljena, ali nisam. Puno sam usamljenija i nesretnija bila dok sam bila sama u stanu koji sam dijelila s mužem. Sad ne čekam nikoga, ne zovem nikog deset puta i ne strahujem od ničega. Više se nikad nisam poželjela udati. Brak je za mene bio jako neugodno iskustvo", govori nam.
"Nisam protiv braka, ovo je samo moje mišljenje. Zna mi se dogoditi i da sam usamljena, naravno, ali danas vodim ispunjen i sretan život. Samoća i usamljenost su dvije različite stvari", zaključuje naša prva sugovornica.
"Svjestan sam svoje prirode i odavno sam odlučio da se neću oženiti"
"Ja sam odavno znao da se neću oženiti. Ispočetka je to bila podsvjesna, a u tridesetima je postala svjesna odluka. Moji su me pritiskali da se oženim, pogotovo mater. Često mi je govorila da trebam imati ženu i dicu da bi "imao nekog da mi doda čašu vode" kada ostarim. Stariji ljudi to tako gledaju i nisu svjesni da nas samoća sve čeka, kad tad. U starije vrime bilo je više vremena i prostora za brigu o roditeljima, a u današnje vrijeme nitko nema vremena i novca da zanemari posao i brine o starom roditelju", kaže nam splitski neženja.
"Svjestan sam svoje prirode. Nisam čovik za brak, dicu i obaveze. Mislim da je poštenije da se ne ženim nego da se oženim i nekoj ženi navalim na leđa to sve. Mnogi oko nas nisu za brak, dicu i obaveze, a kad to dođe - bude kasno. Meni kažu da sam sebičan čovik, a ja pitam - prema kome sebičan?", zaključuje Splićanin u ranim četrdesetim.
"Živim sama nakon smrti muža. Udajte se ako ste ostale mlade udovice, nije bitno šta će svit reć"
"Moj pokojni je umro još 1989. godine i od tada živim sama. Imam sina koji brine o meni koliko može. Dobro ja i lipo živim. Otkad su godine došle imam ženu koja mi pomaže oko kućanskih poslova. Nikad svoju dicu nisam pritiskala da se vrate i žive sa mnom. Imaju svoje živote. Moj sin je tu za mene kada me triba odvest u doktora ili obavit neku veću stvar", govori nam jedna splitska umirovljenica.
"Nije mi padalo na pamet udavati se kad je moj pokojni umro, iako sam bila mlada žena. Nije to tada bilo normalno za uraditi. Ali bi tila reći mladim udovicama da ne tribaju ostajat same zbog onoga "šta će mi svit reć". Mladoj ženi triba čovik, prijatelj, u svakom smislu. Puno je se prema žensku grišilo, ja znam nekoliko žena koje su ostale udovice u dvadesetima i više nikad nisu bile s nekim muškarcem samo zato što je to bilo sramota. Bidne su same ligale u postelju, a bile skoro cure", govori nam.
"I rekla bi svakoj ženi da mora imati svoje novce bez obzira ima li muža ili ga nema", savjetuje.
"Jednom sam se duboko razočarala i više nisam skupila hrabrost za ozbiljnu vezu"
"Nisam ja samo tako odlučila da se ne udajem. Htjela sam imati muža i djecu, kao i većina drugih cura. Nisam imala sreće. Čovjek za kojeg sam se trebala udati prevario me je na najstrašniji način. Neću govoriti o detaljima, ali meni se dogodila noćna mora koju žene ne mogu ni zamisliti. Ono što je napravio me je toliko šokiralo da sam mislila da se nikad neću oporaviti, a cijelo to vrijeme ništa nisam sumnjala. Bio je dobar prema meni, moji su ga voljeli, samo mi je mater jednom rekla da nešto nije u redu i ja je nisam poslušala. Ono što se dogodilo šokiralo je sve moje, naše prijatelje, mene...
Kasnije se jednostavno više nisam usudila ući u ozbiljnu vezu kada sam shvatila da je netko zaista sposoban napraviti tako nešto i da to nešto nije samo u filmovima.
Lijepo živim sama. Radim i zarađujem za sebe, družim se s ljudima. Bilo bi puno teže da sam sa svojima i da nemam novca. Tako je bilo u prošlosti... Iskreno se još uvijek nadam da ću sresti nekoga i prepustiti se ljubavi. Nisu muškarci zli, samo su neke od nas naletile na najgore", govori nam Splićanka u kasnim tridesetim.
