Sam. U šarenoj jakni, s plastičnom vrećicom u rukama i u suzama. To je među posljednjim potresnim prizorima s poljske granice koju je prešao sam dječak.
Isto je uspješno učinio i 11-godišnjak s ispisanim brojem mobitela na ruci na slovačkoj granici. Od rata je iz Ukrajine pobjeglo više od milijun i pol ljudi, među njima više od pola milijuna djece.
Dječak koji je sam prešao granicu s vrećicom, putovnicom i brojem mobitela ispisanim na ruci. Sad znamo i njegovo ime, javlja RTL.
"Zovem se Hasan. Imam 11 godina, dvije sestre i tri brata", rekao nam je Hasan iz Zaporižja u Ukrajini.
Otac mu je Sirijac, majka Ukrajinka. Njegov stariji brat studira u Slovačkoj i sad su zajedno. Kaže, već su bježali od Putinove vojske dok su živjeli u Siriji, ondje im je poginuo otac.
"Sad opet Rusija i opet Putinova vojska. Teška vremena zahtijevaju teške odluke i morali smo se nekako nositi sa svim i poslati ga", kazao je Zakaria, Hasanov brat iz Zaporižja u Ukrajini.
Majka ga je sjela na vlak i nadala se najboljem 1000 kilometara dalje.
"Ne mogu ostaviti svoju majku, ne može se sama kretati pa sam sina poslala samog vlakom prema slovačkoj granici. Ondje je upoznao ljude velikog srca. Vaša mala zemlja ima ljude velikog srca. Molimo, spasite našu ukrajinsku djecu i dajte im sigurno utočište", poručila je Julija Volodimirivna Pisecka, Hasanova majka iz Zaporižja.
Utočište ovih dana traže mnogi. Autobusi puni djece, zagrljaji i pljesak kad su na sigurnom.
"Putujem gotovo pet dana. Ovdje je puno bolje nego u Ukrajini, zato što...zato što je ovdje puno mirnije", kaže Artur Xupiro Aleksandrovič, izbjeglica iz Ukrajine.
"Umorna sam, ali sam sretna što smo stigli. Želim vjerovati da će sve biti dobro u Ukrajini, da će završiti rat i da ćemo se vratiti normalnom životu", kazala je Marina, izbjeglica iz Ukrajine.
Nije mirno ni u Biloj Cerkvi blizu Kijeva. Odjekuju eksplozije, pa su djeca bez roditelja, oni najmanji iz sirotišta u podrumu. Sunce nisu vidjeli danima.
"Možemo izići van, u vrt. Uzmemo naše igračke i igramo se vani", rekao je Vadim iz Bile Cerkve u Ukrajini.
Drugi pak, umjesto u školskim klupama, na podu u mračnim podrumima. Ili u skloništima daleko od Kijeva.
„"Stajali smo kraj prozora i čuli dvije eksplozije niz cestu. Prozori i pod su se tresli. Bilo nas je jako strah", rekla je Sasja, izbjeglica iz Ukrajine.
