Posjetili smo najskuplje odlagalište šuta i građevinskog materijala tik uz zidine Dioklecijanove palače. Današnje ruglo odaje sav jad spliskog urbanizma.
Na vrhu Hrvojeve ulice, tik uz Strossmayerov park, nalazi se zasigurno najskuplje odlagalište šuta i građevinskog materijala u gradu pod Marjanom. Mlađe se generacije možda neće sjetiti kako sadašnje stanje stvari otkriva zapravo kulturocid koji se događao na prostoru same gradske jezgre pod zaštitom UNESCO-a.
Jedan od poznatih splitskih bastiona, Contarini, nikada nije podlegao pod vojnom opsadom, njegovu statiku i izgled su potkopali kvazi investitori i tadašnji gradski očusi koji su im u suludim idejama izgradnje išli uz dlaku. Nekada je u srcu toga prostora, skriven između kuća i samoga bastiona stajao pazarić (sjetit će se stariji čitatelji kako se u redu čekalo na zeljanicu u pekari koja je pod naletom bagera preseljena u Dubrovačku ulicu, gdje i danas uspješno radi) na koji su tadašnji gradski oci čak mislili prebaciti plastične šatore u kojima se prodaje mahom kineska roba i tako osloboditi zid Dioklecijanove palače.
Kako je projekt izgradnje na području Contarinija propao i traži neke nove intervencije, pregovore i arhitektonska rješenja, građanima je ostalo ruglo odaščano jeftinim jelovim gredicama i ilegalnom stražarnicom izgrađenom ‘bloketama’ neprimjerenim za staru gradsku jezgru. Za kraj naglasimo da je ovo jedno od mnogih privremeno-trajnih rješenja u našem gradu. Tako to u Splitu valjda treba biti...
