Gost Pressinga N1 televizije u srijedu je bio pisac Renato Baretić. Autor hita „Osmi povjerenik” Renato Baretić nakon 13 godina izdao je novi roman „Zadnja ruka”.
Osvrnuo se i na to što pisca proganjaju likovi njegovih priča nezadovoljni što o njima ne piše dalje, a Baretić je rekao da mu se to nikada, do ovog romana, nije dogodilo.
“Nikad mi se to nije dogodilo do njega. Napisao sam 107 stranica i stao. Nije bilo dana da nisam pomislio na njega, što bi se još moglo dogoditi – doista svakodnevno. I onda je došlo vrijeme da to sve i napišem. Ali, nikad me nitko drugi nije proganjao”, rekao je Baretić.
Kako je to biti pisac i ostati bez posla u jednom trenutku?
“Ne znam ni raditi ništa osim pisanja. Prvo sam slušao kako to rade drugi pa samo počeo raditi radionicu kreativnog pisanja. Kako sam kvizove radio još od kraja 80-ih, onda sam počeo raditi i pub kvizove… Tu su i scenarij za Crno-bijeli svijet pa i Dnevnik Velikog Perice. To su isto poslovi koji traju. Svodi se na to da radite stvari koje su nekompatibilne i morate se prebacivati s kolosijeka na kolosijek prebacivati”, pojasnio je Baretić.
Komentirao je i kako su koronavirus i samoizolacija utjecali na njega i pisanje.
“Korona, nije mi pomogla Bog zna kako. Morao sam odustati od pub kviza jer nema okupljanja, morao sam odustati od kreativnih radionica. Mogu samo pisati od doma. Ali meni je dobrodošlo jer sam imao nešto više vremena”, rekao je.
Baretić je govorio i o tome je li stavrno novinarstvo izumrlo. Pojasnio je da je kao novinar počeo raditi u Večernjem listu.
“Tamo kad bi primijetili da imate talenta kao mladi novinar početnik, onda bi se potrudili oko vas. Nisu morali, a potrudili bi se oko vas jer je bilo važno održati taj zanat. Danas je ubrzanije vrijeme i puno se manje brige vodi o novim ljudima i njihovom formiranju”, objasnio je za N1.
Kaže da je sada ipak nešto optimističniji kada je riječ o stanju u novinarstvu nego što je bio prije dvije godine.
Osvrnuo se na kritike o prikazu serija Crno-bijeli svijet i Dnevnik velikog Perice i njihove komentare da se veliča Jugoslaviju. “To su budalaštine, zar moramo šutjeti? Čiju sliku da stavimo nego Titovu? Ne slavim nikoga, to je činjenica.” Naglasio je da je to dio povijesti.
Baretić se iz Zagreba preselio u Split, a poručuje da oba grada smatra “svojima”, a osvrnuo se i na trenutnu situaciju u glavnom gradu. “Tužan sam zbog ovog potresa i kako mi Zagreb izgleda toliko dugo…”
Osvrnuo se i na Split, kojeg je opisao riječima “tko to može platiti”, a otkrio je i drugi stav koji ima o Splitu. “Ima li veći Tuđmanovaca od Splićana? Žele se dokazati više od drugih. Tamo je na malom prostoru i u malom broju ljudi koncentrirano sve najbolje i sve najodbojnije u hrvatskom društvu danas.”
Baretić je komentirao i izjavu Aleksandra Stankovića da Split nije siguran grad za srpske turiste: “Digao mi je tlak”.
