„Stvarajmo operu zajedno“ stoji kao zvučan podnaslov na programskoj knjižici „Figarova pira“ W. A. Mozarta koji je sinoć izveden u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića Hrvatskog doma Split. Voditelj i redatelj ovog projekta, renomirani operni pjevač Giorgio Surian, utjelovljenje je onoga što je ravnateljica Vanesa Kleva mnogo puta isticala kao važan iskorak u programu – umjetnika i sadržaja koji će odgajati mladu publiku kroz klasičnu glazbu. Koncertni laboratorij - program za djecu i mlade Hrvatskog doma time je dobio još jedan vrlo uspješan projekt. No odmah valja notirati – „Figarov pir“ nipošto nije namijenjen isključivo dječjoj publici. Adaptiran i približen s mjerom – svakako, no visoka razina pjevačke izvedbe sugerira da se radi o umjetničkoj ideji koja je zaslužila izvedbu pred publikom svih uzrasta i umjetničkih preferencija.
Libreto „Figarova pira“ neobično je zabavan zbog potpuna izostanka uvijene pristojnosti, hinjene čednosti i banalne glorifikacije epskih ljubavi – bez prepreka. Četiri različita para četiriju generacija u Mozartovoj su operi prikazana sa svim svojim vrlinama i manama, u neobičnim ljubavnim trokutima, četverokutima i ostalim formacijama, s mnogo osjećaja za ljudske slabosti poput ljubomore, tračanja, spletkarenja i koketiranja. Dodatna mu je vrijednost klasni moment u kojem sluga može biti pronicljiviji i pametniji od svog komičnog i nesnalažljivog gospodara. Giorgio Surian je na početku izvedbe kao svojevrstan narator najavio radnju, a najvažniji su segmenti, dozirano točno onoliko koliko gledatelju treba, tijekom izvedbe prikazivani na velikom platnu, uz duhovite fotografije članova ansambla u efektnim kostimima onodobnih likova.
Prvi par čiji se sretan kraj željno iščekuje tijekom cijele izvedbe, a koji je Surian publici, za razliku od originala koji ne donosi taj raskošni pirski epilog, uspio omogućiti, čine Figaro i Susanna. Figura tumači Felipe Čudina Begović, bas-bariton s mnogo smisla za oblikovanje uloge, uvjerljivu glumu, prilagodbu glasa komičnim situacijama i milozvučan sklad u duetima s partnericom. Tini Matković, koja je svoj potencijal recentno pokazala i kao Kraljica noći u HNK-u, Mozart sjajno leži. Mlada studentica pokazuje izvrstan napredak, njezina je boja glasa ugodna, raspon sjajan, a izvedba na visokoj razini, uz vrlo lijep kontakt s publikom. Josip Galić bio je izvrstan u ulozi Grofa, iskoristivši svoje glasovne sposobnosti za skokove između nevjerna muža koji trči za suknjama, ali i tipskog lika gospodara kojemu nema veće noćne more od te da bude nadmudren od nekoga nižeg staleža, primjerice sluge Figara. Galić je i pjevački i glumački uvjerljivo oslikao lik kojemu će se publika neopterećeno smijati, ali isto tako i željeti svojevrsno pokajanje i katarzu da i on doživi svoj sretan rasplet.
Kad spominjemo smijeh, ne možemo izostaviti Emilija Emanuela Juareza u ulogama Don Basilija i Don Curzija, koji je svoj glas do savršenstva prilagodio komičnim zapletima, oblikujući ga sve do karikaturalnog i grotesknog, što su uloge i zahtijevale, uz posebno oduševljenje dječjeg dijela publike. Simpatije publike osvojila je i Mila Ždero kao Marcellina, još jedan „patnički“ lik koji svim silama želi ljubav, a u kombinaciji s Basiliom izazvala je salve smijeha svojim glumačkim manevrima. U duetima je dodala dašak čarolije, pogotovo sa Susannom – njezino je glumljenje starice, s kostoboljom i prilagodbom glasa, bilo upravo maestralno. Matija Škiljo bio je standardno besprijekoran u ulozi Basilija – da i nije ogroman glumački kapacitet, što bez dvojbe jest, njegov bi ga predivan i moćan vokal u svakoj izvedbi izdvajao kao jednog od favorita publike, koja je i ovaj put komentirala da se nada sjajnoj karijeri mladog pjevača.
Glas koji je potpuno ispunio i očarao dvoranu bio je onaj Ane Conjar u ulozi Grofice, žene koja svim silama želi spriječiti „šaranja“ svoga supruga, ali i pod svaku cijenu navesti da je voli. Kristalno čist, topao sopran koji navodi da zatvorite oči i odlutate u ariju s njom jedno je od najljepših otkrića ove izvedbe. Za kraj smo ostavili još jedan očaravajući nastup u izvedbi najmlađe pjevačice, Klare Čipčić, maturantice solo pjevanja pri splitskoj Glazbenoj škole Josipa Hatzea u klasi prof. Sanje Erceg Vrekalo. Mlade Čipčić bila je puna pozornica – njezina je prezentnost i glumačka nadarenost oduševljavajuća, a parirati joj može samo predivan, snažan i izrazito zreo vokal, ravnopravan s izvrsnim iskusnijim kolegama, s kojim je teško povezati njezine godine.
Za happy end pobrinuli su se Surianovi umjetnički suradnici i najmlađi izvođači – djeca koja su proslavila Figarov i Susannin pir, za koji su izradili scenske rekvizite, vjenčali ih i otpjevali pjesmu koju je s njima uvježbala prof. Žana Marendić, koja se pojavila u liku djeci omiljene Tete Operete. Njezin barba Klavalir, sjajni pijanist Zoran Velić (oboje Surianovi umjetnički suradnici na projektu), još je jednom dokazao da s njim u pratnji imate osjećaj kao da je cijeli orkestar na pozornici. Cijelu su sliku predivno upotpunili Lucija Barišić na flauti i Rafael Đangradović u ulozi Mozarta.
Splitska je publika tako u Surianovoj interpretaciji dobila i dugo očekivani Figarov pir, i slavlje ljubavi, i prigodno veselje s najmlađima, publikom koja se tako srčano, toplo i mudro oblikuje kroz ovakve projekte kao što je Koncertni laboratorij Hrvatskog doma.
