Tonći Vuksan (HDZ) godinama je bio načelnik Podbablja, male općine u dalmatinskom zaleđu. Danas je ravnatelj osnovne škole u Zagvozdu. U prosvjetu je otišao kad je Općina dosegnula vrtoglave milijunske gubitke.

Tonći Vuksan Pedagogiju u Zadru upisao je 1980., a završio 2007. godine. Tonći Vuksan danas ima i nevjestu te nećakinju koje rade u prosvjeti. A odnedavno je i njegova kći baš prije par dana primljena da radi u školi u kojoj je on ravnatelj. U računovodstvu, što znači da će vlastitom ocu, među ostalim, potpisivati putne naloge i slično.

S njim je razgovarala novinarka 24 sata.

Jeste li vlastitu kćer zaposlili na mjesto šefice školskih financija? 

– Eeeem… je.

Je li se javljalo još osoba na to radno mjesto? 

– Naravno.

Je li točno da su se javile magistrice ekonomije koje su radile praksu u računovodstvu vaše škole? 

– Te druge će se javit kad bude natječaj. Ovo je isključivo sada odluka ravnatelja da se zaposli moja kćer na 60 dana dok počne nastava jer je prijašnja zaposlenica otišla u mirovinu. Ravnatelj ima pravo uzeti koga god hoće.

Vi ste taj ravnatelj? 

– Da. Ravnatelj je izabrao onu u koju ima povjerenje.

A to je vaša kćer? 

– Moja kćer. Da.

A je li ona radila prije u školi? 

– Nije. Ali je radila… ajmo reć da se obrazovala. Radila je na drugim mjestima.

Gdje je radila? 

– A to… Zašto mislite gdje je radila?

Pa mora imati neke kompetencije da bi radila u financijama!

– Ali mislite da ima kompetencije ova kolegica koja je radila praksu tu u školi u računovodstvu? Nije to rečeno da ima kompetencije ako je radila praksu. Nije to kompetencija. Kompetencija će se dokazat tamo na testiranju ‘ko je kompetentan. Pitanje je koliko je netko naučio raditi ili nije. Ja san imao tajnicu ovdje je radila 40 godina i otišla je, nije znala radit svoj posao.

A i tajnica je otišla? Jeste koga zaposlili umjesto nje? 

– Zaposlio sam isto tako jednu, bila je na birou. I za njeno radno mjesto bit će raspisan natječaj. Testirat će se.

Hoće li se tako testirati i vašu kćer da se vidi može li ostati raditi? 

– Tako je. Neće se javit samo ona! Ima njih zainteresiranih oho-ho. Onda ravnatelj predlaže dva ili tri kandidata koji imaju najbolje ocijene, to ravnatelj predlaže. Jer ravnatelj ima svoje ovlasti. Školski odbor donosi znači odluku da li će tu djelatnicu koju je predložio ravnatelj ili je neće. Ako ne primi tu koju je predložio ravnatelj, ravnatelj može predložit drugu osobu, ako mu ne prođe ta osoba, ravnatelj onda od ove dvije, tri osobe ide glasovanje. Ja ništa zakonski nisam pogriješio, vi ovo možete napisat sve šta sam vam reka!

Dobro, dobro, hoćemo.

– A sad da van kažen o mojoj ćeri; završila je fakultet prije 13 godina, radila u osiguranju, na sezoni u trafikama, trgovinama, sve po par mjeseci. 13 godina je povremeno na birou. Neka meni netko kaže kako će moja kćer živjeti? Ali ja vam moram otvoreno reći; da se ja neću potruditi kod kolega i ovih… pa to bi bilo suludo! Nemojte me krivo razumjeti, da ja za nekoga drugoga tražim, a ne za svoju kćer, to…!

Ma to ne bi imalo smisla!

– Je l’ tako?

Jeste li imali neku praksu prije nego ste dobili posao?  

– Ne. Kao pedagog nisam nigdje radio. 20 godina sam bio načelnik općine gdje sam radio ohoho kojekakvih stvari!

Eeee, tako sam i čula! Da ste ostavili 13 milijuna kuna duga…? 

– To vam je dezinformacija. Dužni smo bili možda i 15 milijuna kuna. Zato jer smo vodovod napravili. I vrtić. I mrtvačnice tri. Asfaltirali. Obično se misli “on je ukrao te novce”, ali ja sam radio. Sve smo gradili.

Ma kako to, pa nekidan je Općina Podbablje izgubila spor od 100 000 kuna radi stvari koje ste vi radili kao načelnik?! 

– A slušajte. Znam ja sve to šta vi znate. Ali znate šta ću van ja reć. Da san se ja kandidira ti isti nikad ne bi dobili izbore! Ma da van kažen. Da se vratimo. Ono što sam rekao iza toga stojim. Uvijek će nekome bit krivo nekome pravo, ali ja imam svoje pravo da kao ravnatelj primim koga hoću.

Odnosno – svoju kćer? 

– Ma nije! Nego toga i toga! Ona se preziva Čapin, ja san Vuksan, kako vi to ne znate?! Nije ona meni više kćer, ona se udala, otišla!

A, dobro, pa to je onda skroz druga stvar ako se udala.

– Ne živi ona sa mnon već 15 godina!

Aaa, dobro, dobro… 

– Suprug joj po bauštelama! Nema ni on nikakav posao, u Hrvatskoj koja vapi za radnom snagom, dolaze ovi, dolaze oni, evo ona 13 godina nema posao, znači, bukvalno ni jedno ni drugo nemaju posla, eto.

A šta ćete, to vam je tako u ovoj državi…

– Eto. Drago mi je da ste me zvali, da me niste napamet zvali, da moram demantirati ili ovo ili ono, a ovo sve drugo molim vas da napišete kako sam rekao. Od riječi do riječi. Eto.

Cijeli razgovor možete pročitati ovdje.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime