Radnica (42) iz Varaždina koja je dobila izvanredni otkaz jer tjedan dana nije dolazila na posao nakon što joj je, kako tvrdi, poslodavac onemogućio ulaz u poduzeće jer nije imala COVID potvrdu ili negativan test na koronu, tužila je tvrtku i – izgubila. Otkaz je bio zakonit, presudio je Općinski sud.
Samohrana majka dvoje maloljetne djece radila je na razvrstavanju otpada, a poslodavac joj je, kako je navela u tužbi, 1. rujna 2021. fizički prepriječio ulaz u poslovni prostor onemogućivši joj dolazak na radno mjesto te najavio isto i za iduće dane, govoreći joj da je bolesna jer nema pismenu potvrdu da je zdrava. Podnijela je zahtjev za zaštitu prava tražeći pisanu odluku s obrazloženjem razloga udaljenja s radnog mjesta, piše Večernji list.
Objašnjeno joj je da je tvrtka, u kojoj je ona radila četiri godine, 20. kolovoza od svih radnika zatražila da za ulazak u poslovno-proizvodne prostore od 1. rujna moraju imati neku od potvrda – o cijepljenju, preboljenju, testiranju ili rješenje da ne smije primiti cjepivo iz medicinskih razloga. Ona nije imala ništa od toga.
U tvrtki pak kažu da joj nisu fizički zapriječili ulaz, niti su to najavili za iduće dane, a opovrgavaju i da joj je rečeno da je bolesna. U garderobi su je direktor i izvršni direktor upozorili na nova pravila, nakon čega je napustila tvrtku i više se nije pojavljivala, bez navođenja ikakvih razloga. U tvrtki kažu da su pokušali saznati je li završila na bolovanju, no nisu uspjeli. Od 150 radnika svi osim nje su se, navode, pridržavali pravila.
Rečeno joj je da se udaljava s posla za taj dan, no nije dobila ništa u pisanom obliku. Poslodavac nije organizirao testiranje zaposlenika i nije pokrivao troškove već je prepustio radnicima da to sami obave na svoj trošak. Radnica nije bila cijepljena i navela je da nije mogla sama financirati testiranje te da je imala određene zdravstvene tegobe s astmom pa je bila naručena na pregled kod pulmologa koji joj je usmeno rekao da se “ne mora sad cijepiti”.
Tvrdi i da je dobila obavijest poslodavca da ne smije dolaziti na posao dok ne ispuni uvjete. Prema odredbama Zakona o radu, radnik u slučaju izostanka s rada treba obavijestiti poslodavca zbog čega ne može doći na posao, a poslodavac, tumači sud, nema obvezu u takvom slučaju izvan radnog mjesta stupiti u kontakt s radnikom. Time bi zadirao i u njegovu privatnu sferu života. Sud, nadalje, smatra da nije bilo ograničeno njezino pravo na rad i slobodu rada već je to pravo zbog zdravlja ljudi samo uvjetovano ispunjenjem određenih uvjeta koje je tužiteljica bez većih teškoća i troškova mogla ispuniti.
Nije bilo diskriminacije
“U situaciji proglašene epidemije zarazne bolesti osobna odgovornost pojedinca je povećana, jer je to nužno za sprečavanje širenja zaraze te je potrebna pojačana društvena odgovornost koja počiva na načelu solidarnosti. To podrazumijeva da su i građani sami dužni poduzimati sve propisane mjere kako bi smanjili mogućnost širenja zaraze na minimum”, navodi se u presudi.
Sud je prihvatio navode tvrtke da onemogućavanjem pristupa takvom radniku poslodavac štiti život i zdravlje drugih radnika, što je obvezan i prema Zakonu o zaštiti o radu. Obveza testiranja, čak i onda kad ide na trošak radnika kao u ovom slučaju, nije prekomjeran teret za radnike, smatra sud, budući da se priznaje i antigenski test čija je cijena znatno manja od PCR testa. Donesene mjere, zaključuje sud, nisu ni diskriminatorne jer je radnicima ostavljena mogućnost izbora – cijepljenje koje je dostupno i besplatno ili testiranje koje se provodi prije dolaska na posao.
