Psiholog Zvonimir Galić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji se bavi područjem psihologije novca, za N1 je komentirao s kojim će se sve psihološkim izazovima građani susretati nakon što je euro postao službena hrvatska valuta.
“Prvi problem je onaj koji svi sad osjećamo, a to je da nam je kupovina teža. Teže je procijeniti cijene i snaći se u tome koliko što vrijedi. To je normalna stvar kod prilagodbe. Drugi psihološki problem je vezan uz percepciju našeg bogatstva ili siromaštva. Naše plaće su niske. Medijalna plaća u Hrvatskoj je 850-860 eura, puno bolje to zvuči kad izražavamo u kunama – 6500. Kad sjedne prva plaća u eurima svi ćemo se osjetiti znatno siromašnije. Za neke od nas će to biti troznamenkasti iznosi. Naše siromaštvo će biti problem. Bit će teže kupovati, teže procjenjivati vrijednosti… Osjećat ćemo se značajno siromašnije”, rekao je Galić te dodao:
“Jedan od razloga je to što nam je usporedba s drugim zemljama Europske unije sada lakša. Sad je evidentna razlika u plaćama, mirovinama i cijenama. Ljudi kad procjenjuju koliko dobro prolaze u životu uspoređuju se s drugima. Usporedba se dosad gubila u konverzijama, a sad nam je jasno da su plaće manje, a cijene iste ili čak veće.”
Ipak, Galić vjeruje da je uvođenje eura u hrvatsko društvo i ekonomiju vjerojatno pozitivna stvar.
“Ima negativne i pozitivne aspekte. Kratkoročno prevladavaju negativni, dugoročno pozitivni. Temeljni pozitivni je lakoća života i poslovanja. Firme koje posluju nemaju više problema s konverzijama, naša putovanja i boravci u inozemstvu bit će puno lakši. Za očekivati je da će se činjenica tog lakšeg poslovanja prenijeti i na naš standard jer je tako bilo i u drugim zemljama”, kaže Galić.
Osjećaj pripadnosti
“Europska unija i euro kao valuta su ipak dio svijeta, klub kojem je poželjno pripadati. A ljudi često zadovoljstvo sobom i životom vuku iz klubova kojima pripadaju. Relativno lako smo se odrekli kune jer ljudi percipiraju da prelazimo na nešto bolje”, objašnjava Galić.
Nažalost, negativne aspekte najviše će osjetiti oni najsiromašniji i slabije obrazovani koji teže žive. “Njima će ti negativni aspekti biti istaknutiji, ali oni bi trebali biti kratkoročni. Ali nakon što izdržimo taj početni pritisak, trebao bi se vidjeti pozitivan učinak na standard.”
