U selu Košute u blizini Trilja u Cetinskoj krajini nalazi se nedavno otvoreno, prvo hrvatsko sklonište za domaće životinje "Izzy". Sklonište je namijenjeno za goveda, kopitare (konje i magarce), ovce, koze i svinje.
Vlasnik je Nediljko Galić, koji nam kaže kako je posljednje dvije godine života uložio upravo u ovo.
Inače, u Hrvatskoj je zakonski definirano da svaki grad ili općina moraju imati sklonište za životinje. Ako ga nemaju, moraju ga sufinancirati. No, ovakav tip skloništa kod nas do sredine studenog 2023. nije postojao.
O životinjama se brine dvoje zaposlenih, veterinarski i poljoprivredni tehničar, i vlasnik kao voditelj skloništa
Zašto bas naziv "Izzy"? Upitali smo Nediljka na samome početku.
"Po jednoj pasici koju mi je netko otrovao. Nakon što sam je udomio, pustio sam je u šetnju oko podne, a ona se vratila u podne i 30. Već tada je bila gotova. To je bilo pet dana prije nego sam kupio farmu za sklonište, događaj me je zabolio i tako je ostalo ime", rekao nam je uvodno Nediljko.
O životinjama se brine dvoje zaposlenih, veterinarski i poljoprivredni tehničar, i on kao voditelj skloništa.
"Prvi put su me zvali još 2013. i pitali me mogu li zbrinuti neke životinje koje nisu bile zlostavljane, ali nisu imale markice. Tako je sve krenulo, godinama sam o životinjama brinuo kod svoje kuće. Poslije, trebalo je prostorno zadovoljiti uvjete. Prostor nije bilo lako pronaći, ali sam se ipak sjetio jednog koji bi mogao biti za prodaju, kontaktirao sam vlasnika i kupio ga. Kada sam ga kupio, pitao sam se hoću li se baviti poljoprivredom i stočarstvom ili ću izgraditi sklonište, no, sinjski su mi inspektori predložili da napravim sklonište jer bi to trebalo biti dobro cijeloj krajini, županiji i nitko više ne bi trebao imati problema. Zasukao sam rukave i napravio ga. Trajalo je oko godinu dana, ali sam na kraju uspio", kazao nam je Nediljko.
Nediljko na poziv komunalnog redara ili veterinarskog inspektora dobiva informaciju da nekoj životinji treba pomoći. Ako je vlasnik nepoznat troškove snosi Grad, a ako je poznat, snosi ih vlasnik.
"Ako netko od građana sumnja na zlostavljanje životinja, prvo se treba obratiti komunalnom redaru i veterinarskom inspektoru, oni otiđu provjeriti i ako utvrde nepravilnosti kontaktiraju mene. Ja osiguravam prijevoz, hvatanje i ostale potrebne radnje", objasnio nam je Nediljko.
Sklonište je napravljeno po standardima Europske unije - zidovi su obojeni bojom koja se ne može ljuštiti, omogućeno je jednostavno pranje istih čime se lako i efikasno provodi dezinfekcija i dezinsekcija. Nediljko ima stari kamion, kupio je i kombi koji ima ventilaciju i grijanje. Bokseve za životinje izrađuje sam. Čizme, garderoba, prikolice, automobil, struja, voda, hrana, ograda, grijanje, nema prokišnjavanja - životinje sve čeka jer sklonište služi za obavljanje svih pregleda i utvrđivanje statusa životinje.
Važno je napomenuti da je prostor napravljen kao kombinacija, radi se o ukupnom broju od oko 150 životinja koje sklonište može primiti. A kojih životinja, to sve ovisi o potrebi.
"Za sada je sve osigurano. Hrane ime, a kako bude nestajalo, tako će se i nabavljati"
U skloništu svaka životinja ima svoj odjeljak. Postoje i odjeljci za izolaciju kada životinje tek dođu, ima odjeljak za ozlijeđene, odjeljak za bolesne. Ako ima nekih podmladaka, ako se primjerice krava oteli, ima odjeljak i za nju. U skloništu je sve onako kako je predviđeno Zakonom o zaštiti životinja.
"Za sada je sve osigurano. Hrane ime, a kako bude nestajalo, tako će se i nabavljati. No, ipak treba i vratiti uloženo i imati sredstva za daljnju brigu za životinje, jer kada dođu u sklonište, ako neće dobiti sve potrebno, bit će im gore nego gdje su prije bile. Projekt je gotov i stoji, a životinje su zanemarene jer gradovi i općine ne potpisuju ono što Zakon propisuje", naglasio ne Nediljko.
Inače, u Hrvatskoj ne može bilo tko dobiti financijsku pomoć za izgradnju skloništa - poticaje mogu dobiti samo gradovi i općine, a pravne i fizičke osobe nemaju nikakvo pravo.
"To je jedan od razloga zašto je bilo teško odlučiti se za ovaj korak - puno košta, a poticaja nema. Volim životinje, nagledao sam se svakakvih problema koji se njih tiču, svakakvih ljudi. Neki drže životinje, a ne brinu se o njima. Ili im životinja odluta.. A briga za životinje je budućnost", ističe naš sugovornik.
Gradovi i općine ne žele potpisati, iako su po Zakonu dužni
Do sada je u skloništu boravio jedan konj kojega je zaplijenila pogranična policija, ali je njegov slučaj riješen. No, sve životinje koje nisu uhvaćene tijekom ilegalnog prelaska preko granice kada ih prevode vlasnici, postaju životinje koje žive u Hrvatskoj.
Sklonište je trenutno prazno zato što gradovi i općine još uvijek nisu potpisali ugovore o sufinanciranju skloništa, odnosno, nisu se odazvali, osim Općine Otok. Nediljko je u pregovorima s Gradom Sinjom, ali od ostalih, odgovora na prijedlog nema.
"Trenutno je najveći problem nepotpisivanje okolnih gradova jer dok ne potpišu, životinjama se pomoći ne može. Grad Imotski je na moj prijedlog koji sam službeno poslao poštom odgovorio da trenutno nemaju potrebu za takvim skloništem, a u zakonu jasno piše za koje životinje moraju imati sklonište, ili ga sufinancirati.
Prijedlog sam do sada poslao na 15-ak adresa, među njima su Vrlika, Hrvace, Sinj, Dicmo, Dugopolje, Klis, Zagvozd, Imotski. Na moj prijedlog nisu odgovorili, a svi su ga primili, sve su mi se povratnice vratile.
Općina Zagvozd mi je odgovorila, ali rekli su da imaju potpisano s Animalisom, no, to nije sklonište za velike životinje, već za pse i mačke. Njima je to sve novo, nisu još osviješteni, a niti su upoznati sa Zakonom. Možda bi se više trebalo poraditi na edukaciji", kazao nam je Nediljko.
Kada potpišu ugovor, za sve životinje o kojima se vlasnici neadekvatno brinu postoji mogućnost za boljim životom. Tada vrijedi poziv komunalnog redara i veterinarskog inspektora upućen Nediljku koji ih preuzima na svoju brigu.
Također, bez obzira na to što neki gradovi, kao na primjer Split nemaju domaće životinje, Zakon je jasan - sklonište za velike, domaće životinje moraju imati ili ga sufinancirati. A ako ga ne mogu osigurati općine i gradovi, onda ga mora osigurati Županija.
"Jedan od razloga zašto skloništa za domaće životinje u Hrvatskoj do sada nisu postojala je što se štale ne mogu graditi na visoko vrijednom zemljištu, a svako građevinsko zemljište smatra se visokovrijednim", objašnjava nam Nediljko koji je imao sreću pa je uspio kupiti objekt s uporabnom dozvolom u kojoj je pisalo da služi za držanje životinja. No, ako se uspije pronaći zemljište, sredstva su za gradove i općine osigurana od strane Europske unije. U prijevodu, gradovi i općine trebaju samo priložiti traženu dokumentaciju i pronaći odgovarajuću parcelu.
U planu ima i sklonište za mačke i pse
Kada životinja prođe karantenu i sve veterinarske preglede, ona više ne mora biti u sklonište već prelazi u drugu štalu koja služio za udomljavanje. Nakon što veterinar zaključi da je životinja zdrava i spremna za odlazak, ona se ili vraća vlasniku ako je u međuvremenu zadovoljio uvjete, ili ostaje kod Nediljka u odjelu za udomljenje. Ako nema zainteresiranih za životinju, ona nakon 14 dana postaje vlasništvo skloništa i prema Zakonu, ide na prodaju.
"Životinja ima gdje se god okrenete: životinja bez vlasnika, s vlasnikom koji se ne brine o njima, životinja koje nemaju štalu, vodu i hranu, koje lutaju, čiji vlasnici dobivaju poticaj, a životinje samo puste na pašu. Neki dan je automobil udario bika. Kada se počnu životinje oduzimati, onda će to biti druga priča. Sada svatko radi što hoće, znaju da sklonište ne postoji i da im nitko ne može ništa. Mogu pisati kazne, ali kazna ne rješava problem. Lako je njemu platiti kaznu od 3.000 eura, kada dobije stotine tisuća eura poticaja. Pa neće mu inspektor doći svaki dan, doći će mu tek dogodine. To su veliki problemi. A kaznu jedino može ispisati gradonačelnik jer se on smatra odgovornom osobom i dužan je osigurati sklonište", ističe nas sugovornik.
No ipak, unatoč svim naporima, njegovo sklonište trenutno stvara gubitke, što neko kraće vrijeme može izdržati, ali pravo je pitanje hoće li izdržati životinje?
"Meni nije problem niti u Zagreb otići po životinju, jer to je u opisu moga posla: hvatanje, prikupljanje, prijevoz i zbrinjavanje. Samo je potrebno da gradovi i općine potpišu ugovore.
Pohvale za Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva koji su pomogli sa savjetima, inspektoru iz Sinja Bošku Filipoviću Grčiću koji je svaki dan bio uz mene, a i veterinarska inspektorica Jana Domazet Lošo također je puno pomogla", priča nam.
Nediljko upravo priprema i proceduru za otvaranje i skloništa za pse i mačke kapaciteta 100 životinja. Obveza skloništa za mačke, s obzirom na to da se radi o slobodnoživućim životinjama je preuzeti ih, dovesti i sterilizirati jer mačke najviše stradavaju upravo kada se tjeraju.
"Ako sve bude funkcioniralo, ako gradovi i općine potpišu ugovore za sufinanciranje što su dužni, odmah kupujem parcelu pokraj i širim se s novim skloništem. Onda neće biti problem ni sa psima, ni s mačkama", zaključio je Nediljko.
