Splićani za sebe i svoj grad pomalo „kampanilistički“ misle da su centar svijeta. Budimo krajnje realni, Split je, ma koliko domaćem svijetu zbog jakog osjećaja lokalpatriotizma bio važan, u svjetskim okvirima igrao, kako nekad, tako i sada malu političku ulogu. Što ne znači da politike ili politikantstva u Splitu nije bilo i da politička scena nije bila zanimljiva i da se o njoj nema što kazati. Kada su možda najvećeg kroničara Splita, Miljenka Smoju, pitali je li mu bilo teško pisati Velo misto, samo se uz smiješak pomalo narugao, i rekao kako gradu samo treba „cerada“ pa da cirkus bude potpun. Taj politički cirkus ili arenu grada pod Marjanom nam ovoga puta donosi Društvo prijatelja kulturne baštine, i to kroz zanimljiva štiva o splitskom gradonačelnicima. Tako ćete biti u prilici pročitati kroz radove nekih vrsnih stručnjaka je li u Splitu nekada politika bila na višim ili na nižim granama od današnje, kako se prije vodilo grad i kako su se građani Splita ophodili prema poteštatima a kako poteštati prema njima. Ako ste mislili da su najveće anegdote o splitskim gradonačelnicima iz novijeg doba, tipa skakanje u Rivu nakon dobro obavljenog projekta ili stavljanje fete pršuta na čelo nakon dobro pometene trpeze, grdo ste se prevarili. Zato vas pozivamo da u utorak, 15. listopada u 18 sati u Muzeju grada Splita dođete na promociju 44. broja časopisa “Kulturna baština”.

Nakon pozdravnih riječi ravnateljice Muzeja grada Splita Branke Brekalo, predsjednika Društva prijatelja kulturne baštine Marijana Čipčića i splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, časopis će promovirati izv. prof. dr. sc. Josip Dukić, izv. prof. dr. sc. Željko Radić i dr. sc. Stanko Piplović, glavni urednik časopisa. Voditeljica programa će biti Branka Despotušić. Ovom prigodom Društvo će za izniman doprinos na očuvanje kulturne baštine dodijeliti zahvalnicu dugogodišnjem članu i predsjedniku Komisije za obnovu Splitske fontane prim. dr. Anti Tukiću.

“Kulturna baština” br. 44 posvećena je splitskim gradonačelnicima od 1882. do 1918. godine. U časopisu se donose biografije načelnika iznesene na znanstvenom skupu održanom u svibnju 2018. u Muzeju grada Splita. Ukupno je devet gradonačelnika obrađeno u časopisu: Duje Rendić-Miočević (1882.-1885.), Gajo Bulat (1885.-1893.), Ivan Manger (1893.-1897.), Petar Katalinić (1897. – 1899.), Vinko Milić (1899. –1905.), Ante Trumbić (1905.-1907.), Vicko Mihaljević (1907.-1911.), Vinko Katalinić (1911.-1912. i 1913.-1914.) i Josip Smodlaka (1918.).

Austrijske vlasti su u kriznim situacijama uoči i za vrijeme Prvog svjetskog rata raspuštale izabrane gradske uprave, pa su tako gradom upravljala tri komesara. To su bili: Slovenac Teodor Sporn (1912.-1913., 1917.-1918.), Frane Madirazza (1914.-1917.) i Vicko Niseteo (1917.). I oni su također obrađeni u ovom broju “Kulturne baštine”.

Autori/ce članaka su: Ante Rendić-Miočević, Gordana Tudor, Stanko Piplović, Branka Despotušić, Ivanka Kuić, Ivo Perić, Hania Mladineo Mika, Marijan Čipčić, Elvira Šarić Kostić, Ivo Uglešić, Mladenko Domazet i Branko Kasalo.

Povijesno razdoblje koje obrađuje ovaj broj “Kulturne baštine” nije do sada sustavno istraženo u domaćoj historiografiji. Akademik i polihistor Grga Novak svoje kapitalno djelo u tri knjige “Povijest Splita” završava s 1882. godinom, tj. pobjedom Narodne stranke na izborima za splitsko Općinsko vijeće. Doktorica Zdravka Jelaska Marijan s Hrvatskog instituta za povijest u svojoj je disertaciji detaljno obradila društvenu, gospodarsku i političku povijest Splita između dva svjetska rata (1918.-1941.). Razdoblje od 1882. do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine ostalo je, dakle, do sada historiografski neobrađeno. To se novim izdanjem “Kulturne baštine” u znatnoj mjeri ”ispravilo”. Veliki problem pri proučavanju ovog razdoblja predstavljao je nedostatak arhivskih izvora jer je Općinski arhiv nestao u plamenom vihoru za vrijeme Drugog svjetskog rata. Stoga su autori/ce članaka, tj. biografija načelnika u “Kulturnoj baštini”, trebali uložiti znatne napore kako bi na temelju alternativnih izvora i onodobnih tiskovina rekonstruirali važne činjenice iz života tadašnjih splitskih poteštata.

U časopisu se kroz političke biografije splitskih načelnika zapravo obrađuju gospodarska i komunalna postignuća Splita na prijelazu 19. u 20. stoljeće.

Stanovništvo Splita je u tom razdoblju poraslo s oko 12.000 na 25.000. Uz javne građevine koje je podizala država i Općinska je uprava podigla brojne komunalne objekte vlastitim sredstvima. Sagrađeno je tako Općinsko kazalište na Dobrome, izgrađen je Hrvatski dom, obnovljena je zgrada Općinskog doma, sagrađena je suvremena klaonica… Podignut je prvi javni spomenik i to Luki Botiću 1905. godine, rad Ivana Meštrovića. Uređena je tržnica i plinska rasvjeta, a proširena je i vodovodna mreža.

Široj javnosti iz ovog je razdoblja vjerojatno najpoznatiji načelnik Vicko Mihaljević koji je bio inspiracija Miljenku Smoji za lik načelnika dotura Vice kojeg je u Velom mistu maestralno odglumio Boris Buzančić. Zanimljivo je da je i sam Buzančić bio gradonačelnik Zagreba početkom 90-ih godina. Načelnik Mihaljević u stvarnom je životu bio zanimljiva i osebujna ličnost. Odvjetnik i doktor prava bio je pjesnik, a volio se družiti sa splitskim redikulima. Sva je prilika da je zgoda s legendarne večere opisane u Velom mistu istinita. Naime, Mihaljević je svoje “prijatelje” redikule pozvao na večeru. Na početku večere dobili su lekciju iz korištenja pribora za jelo, no svi su pijati osim Mihaljevićevog bili dobro namašćeni… Nakon nekog vremena i brojnih neuspješnih pokušaja ”hvatanja” hrane u pijatima, Mihaljević se ipak smilovao svojim prijateljima i dozvolio im da jedu rukama.

Nikako nije bila smiješna politička borba između autonomaša Antonija Bajamontija i narodnjaka koje je vodio Gajo Bulat za splitsku Općinu 1882. godine. Naime, dugogodišnji splitski načelnik Bajamonti bio je iznimno popularan u splitskom puku. Premda je na kraju njegovog mandata općinska blagajna bila u rasulu, Bajamonti je ipak bio zaslužan za brojne građevinske zahvate koji su oplemenili grad. Najveća zasluga mu pripada zbog obnove Dioklecijanova vodovoda 1879. godine kojom je Grad nakon više od milenija ponovno dobio pitku vodu, a kao kruna tog pothvata podignuta je Monumentalna fontana koju su financirali brojni Splićani. Bajamonti nikako nije želio prepustiti upravljanje gradom ljutim političkim protivnicima pa su predizbornu kampanju za splitsku Općinu 1882. godine obilježile napetosti, tenzije, ali i izgredi, pa je tako i vođa narodnjaka Gajo Bulat jednom zgodom dobio kamenom u prsi. Unatoč tome na izborima su pobijedili narodnjaci, a za prvog narodnjačkog načelnika izabran je Duje Rednić-Miočević.

U ovih nekoliko prepričanih događaja iz novog broja “Kulturne baštine” da se zaključiti da ono predstavlja važan doprinos proučavanju splitske povijesti te ovo izdanje toplo preporučujemo čitateljima. Časopis će biti dostupan po promotivnoj cijeni na predstavljanju u utorak, 15. listopada u 18 sati u Muzeju grada Splita.

Dvije, tri crtice o izdavaču i časopisu…

Društvo prijatelja kulturne baštine Split utemeljeno je u lipnju 1971. te neprekidno djeluje skoro 50 godina. Osnovano je sa svrhom upoznavanja, predstavljanja, promicanja, publiciranja i općenito očuvanja svekolike kulturne baštine kao sljednici ideje starijih društava „Za Split“ i „Za stari Split“ iz 1909. godine. Posebno mjesto u djelovanju Društva zauzima i izdavačka djelatnost te je kroz godine izdan zavidan broj publikacija. Godišnjak Društva časopis “Kulturna baština”; izlazi redovno od 1973. godine, a 2017. godine Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj kategoriziralo je časopis kao znanstvenu publikaciju 2017. godine. Malog kurioziteta radi, svim zaljubljenicima u Split i kulturnu baštinu vrata ovoga društva su i više nego odškrinuta.

Za kraj još kažimo da će se ova tema zaokružiti prigodnom izložbom “Splitski gradonačelnici 1882.-1918.: život i uspomene” 28. listopada 2019. u Muzeju grada Splita.