Za deset dana napunit će se 6 godina od tragične smrti bivšeg tajnika Torcide, Pave Grubišića Čabe. Pave je jedno vrijeme živio kao podstanar u Žrnovnici, a u to je vrijeme pisao kolumne za lokalni portal Web Žrnovnica.

19. studenog 2004. napisao je kolumnu posvećenu Vukovaru, a možete je pročitati u nastavku:

Vozim se Vukovarskom ulicom, najvećom u Splitu, gledam upaljene svijeće; pale ih ljudi, a ne političari. Vukovar – grad žrtva – prevelika i presvježa da bi bila okaljana. Našao se na dodirnoj granici između “Hrvata” i “Srba”, a da nam nisu u školama i u kućama rekli, da nije to dio naše kulture, ne bi ni znali za Hrvate, Srbe, narode… Čovjek stvara društvene sile koje više pojedinci ne mogu kontrolirati, ni razumjeti. Posija se loša ideja i nađe plodno tlo u ludim glavama, a svi ostali su žrtve. Pa i onaj momak koji ubija obitelj djevojke s kojom je do jučer izlazio na piće.

Ali ipak, svakome s imalo zdravog mozga, jasno je što je zločin – i na nivou suludih ideja, i na nivou jadnih pojedinaca – pokolji civila, rušenja crkava, muzeja, silovanja i mučenja, rušenje cijelog grada… Rat nam govori koliko smo mi mali ljudi nemoćni da kontroliramo sve moguće manje ili više zajedničke nam ideje i metode. Što se dogodi kad cilj opravdava sredstvo? Što se dogodi kad netko na poseban način “bira između dva zla manje”? Vojnika npr. uče da je najveće zlo odbiti zapovijed. Policajca isto. Ovaj prvi bi mogao ostati bez života, a ovaj drugi bez posla i plaće. Neki čudni zapovjednici kontroliraju naše živote, a mi prije ratujemo nego što se borimo da do ratova ne dođe. Sve žrtve rata, prošlih i budućih ratova zamolimo za oprost; zbog vlastitih slabosti – svaki dan.

Kad tenkovi i avioni krenu nema više drugog osim crno-bijelog izbora. Vukovar potvrđuje težnju Hrvata za samostalnošću, za slobodom… ne samo Hrvata nego čovjeka uopće. Isto želi Iračanin, ili Vijetnamac, Kubanac, Sjeverni i južni Koreanac, Bask i ostali. Vukovar, za nas Hrvate, je neki strašan san, ne neki ispričani, nego naš. Podsjeća nas živo da smo dio svijeta koji ne razumimo, kao što ne razumimo vlastiti narod, kao što ne razumimo sami sebe. Samo pokušavamo na trenutke uživati u životu – Hvala ti Vukovare za to!

Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

1 KOMENTAR

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime