U danima vikenda za nama puhali su bura i tramontana, a sjeverni suhi vjetrovi očistili su troposferu i "testirali" vidljivost do krajnjih granica. Kao što je to bio slučaj protekli vikend, s otoka i obalnih planina ponovno se mogla vidjeti Italija u vrijeme zalaska Sunca i oko sat vremena nakon.
Ovoga puta za mjesto snimanja odabrali smo 676 metara visok vrh Sveti Jure na Kozjaku. Italija, odnosno Apenini, postali su vidljivi golim okom onoga trenutka kad aje Sunce "dotaklo" Apenine i počelo zalaziti za njih. Konkretno, Sunce je zašlo za Gran Sasso, najveći planinarski masiv unutar Apenina. Nešto desno uzdizao je Corno Grande, 2912 metara najviši vrh Apenina koji je od mjesta snimanja udaljen 266 kilometara.
Lijevo na horizontu, preko puta Čiova i Šolte, jasno se vidjela planina Majella s Monte Amarom. Radi se o drugoj najvišoj planini Apenina.
Već smo spomenuli da je vidljivost bila jako dobra, pa se iza Čiova i Drvenika, desno od Corne Grandea, vidjela peta najviša planina Apenina, Monte Gorzano, a njegov 2.458 metara najviši vrh udaljen je 271 kilometara. Radi se o planini u sjevernom Laciju u središnjoj Italiji.
Krajnje desno na horizontu, iza Trogira, vidjelu se s vrhovi Monte Vettore (2.4766 m, udaljen 272 km) i Mote Priora (2.289 m, udaljen 271 km).
Izvrsnu vidljivost iskoristili smo i za fotografiranje znatno bližih panoramskih motiva poput Splita, Kaštela, Solina, Trogira, Strožanca, ali i Kamešnice i Dinare.
Uživajte u foto galeriji.
