Gdje su svi? Kako to da još nitko nije ustao?, pitali su se Franco i Patrizia, jedan od tri bračna para na jedrenjaku Atlantia, kad su u utorak ujutro ustali i izašli iz kabine. Nisu navikli da im prijatelji dugo spavaju. A pogotovo to nisu očekivali od dvoje djece koji bi u to vrijeme već skakali u more. Pitali su posadu – njih četvero – ovi su odmahnuli glavom. Nitko još nije izašao iz kabina. Čudno, jako čudno. Svi su prije njih krenuli na spavanje, pola sata nakon ponoći, dok su oni ostali još na palubi do dva, razgovarajući i uživajući u toploj hvarskoj noći.
Pokucali su na jedna vrata. Iz kabine 57-godišnjeg Eugenia Vincija i njegove partnerice Manuele nije bilo odgovora. Krenuli su dalje po desnoj strani broda. Kucali na vrata kabine s djecom. Ništa. Kucali na vrata drugog para, Brune Mancusa i njegove supruge. Muk. Sad ih je već uhvatila panika. Kucanje se pretvorilo u lupanje šakama. Kad su na silu ušli u kabine, u svima ih je dočekao isti prizor – svi su duboko spavali. Nedostajao je samo Eugenio – provirili su u kupaonicu i našli ga kako leži mrtav. Bacili su se na usnule, vukli, galamili, pokušavajući ih probuditi. Jedva im je uspjelo, piše Večernji list.

Prvi put u Hrvatskoj

– Supruga i ja smo nekako došli k sebi, kao i Manuela. Dječicu nikako nisu mogli probuditi – govori za Večernji Bruno Mancuso, jedan iz društva talijanskih turista. Opisuje što se događalo na brodu i što su mu prijatelji Franco i Patrizia ispričali o drami koja je prethodila njegovom buđenju i koja je potresla stare prijatelje. Svi su odrasli u sicilijanskom mjestu Sant’Agata di Militello nadomak Messine. Mancuso je od 2013. do 2018. bio senator, a sada je gradonačelnik tog mjesta. Eugenio Vinci je živio u Rimu – od 2013. bio direktor društva Dico, koje upravlja lancem trgovina Tuodì, tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća bio je generalni direktor tvrtke Pop 84, koja je proizvodila legendarne talijanske traperice, ali bila i sponzor Košarkaškog kluba Split. Stari prijatelji često su znali ljetovati zajedno, pa i na brodu. 
- Bili smo u Turskoj, Grčkoj,… – govori Bruno.

 

– U Hrvatskoj? – Ne, ovo nam je prvi put ovdje – kaže.

– Tko je predložio Hrvatsku?
 – Ja. Bila je to moja “genijalna” ideja – kaže autoironično.
 Putovali su iz Palerma preko Marseillea do Splita, a onda se odmah ukrcali na brod. 
– Unajmili smo ga preko agencije Navalia iz Bologne, a ukupna cijena je bila 16 tisuća eura za nas osmero – dodaje.
 Krstarenje ih je prvo odvelo na Brač, u Milnu, potom na Vis, a onda na Hvar. U planu je bio i Dubrovnik.
 – Stigli smo to jutro na Hvar i dan proveli na obližnjim otocima, kupajući se i uživajući u prekrasnoj prirodi. Navečer smo krenuli u grad na večeru, a restoran smo odabrali prema recenzijama na Trip Advisoru. Od devet do ponoći smo sjedili, zabavljali se, jeli, razgovarali. Bila su i djeca s nama, ali jedno nije bilo gladno, dok je drugo pojelo malo mesa. Zato i kad se počelo govoriti o trovanju školjkama, bio sam siguran da to nije uzrok – govori.
 Nešto nakon ponoći vratili su se na brod, dva su para i djeca odmah poželjeli jedni drugima laku noć i povukli se u krevet. Treći par je ostao na palubi. Nije im se spavalo.
– Nešto iza dva sata nakon ponoći probudila me jaka mučnina, došao sam do kupaonice i povratio. Nekako istovremeno, probudila se i moja supruga, i njoj je bilo loše. Vratili smo se u krevet i zaspali dubokim snom, kao da smo omamljeni ili hipnotizirani. Ništa nismo ni čuli do trena kad su nas Franco i Patrizia budili. Jedva smo se probudili, još sam se osjećao omamljen kad su mi rekli da je Eugenio mrtav. Liječnik sam, pogledao sam ga. Prema mom mišljenju, bilo mu je mučno, krenuo je u kupaonu, izgubio svijest, pao i udario glavom u kadu negdje oko tri sata. Mučno je o tome i govoriti – on je umro dok je partnerica spavala nekoliko metara od njega, i sama omamljena – govori za Večernji list.
Patrizia i Franco te posada – svi čije su kabine bile na lijevoj strani broda – nisu imali simptoma. Već su pozvali liječnika i policiju i djeca su hitno helikopterom prevezena u Split.
– Meni je još bilo lagano mučno, ali nisam htio u bolnicu. Na kraju su me natjerali pa su i mene i suprugu te Eugenijevu partnericu prevezli u Split – govori nam. 
Odmah je sumnjao da su otrovani nekim plinom koji je dolazio iz sustava za klimatizaciju. Jučer je čuo i potvrdu kad je obdukcija tijela mrtvog prijatelja pokazala da je krivac ugljični monoksid, bezbojan i bezmirisan plin, tihi ubojica. 
– Reakcije svih, ali apsolutno svih, od policije, liječnika, medicinskog osoblja, ljudi, vlasti, više su nego požrtvovne. Veliko hvala svima. Nama se dogodila tragedija, ali Hrvatska je predivna zemlja s predivnim ljudima – kaže Mancuso. Cijeli članak možete pročitati ovdje.


Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime