Na današnji je dan 1908. g. u mosorskoj lugarnici na Užinskoj kosi osnovan "Mosor", sedmo po starosti planinarsko društvo na području Republike Hrvatske. Tog se 3. rujna okupljaju 33 planinara i pod predsjedanjem don Frane Ivaniševića osnivaju Planinsko-turistično društvo "Mosor", a za prvog predsjednika biraju don Petra Mihanovića (Sitno, 8. srpnja 1839. - Sitno, 18. siječnja 1915.).
Evo što je povodom rođendana Mosora u poznatoj Facebook grupi "Split kroz povijest" napisao Denis Vranješ. Prenosimo vam u cijelosti.
Ostali izabrani članu Uprave bili su: Petar Barbarić (podpredsjednik), Ivan Juginović (tajnik), Petar Simunić (blagajnik), dok su za odbornike izabrani don Frano Ivanišević, Duje Peričić, Ante Korda, Špiro Sinovčić, Ive Tomasović, Jure Novaković, Ivan Jelić, Andrija Kuvačić, don Ivan Lučić, Ante Mindoljević i Filip Marušić. Do početka I. svjetskog rata i smrti prvog predsjednika, formalno sjedište "Mosora" bilo je u Sitnome - najistočnijem splitskom naselju - gdje je don Mihanović bio župnim upraviteljem još od 1875.
Idejni pokretač osnivanja "Mosora", etnograf i dobrotvor don Frano Ivanišević (Jesenice, 1. siječnja 1863. - Jesenice, 4. lipnja 1947.) u to je vrijeme bio narodni zastupnik pri Carskom vijeću u Beču koji se tri godine poslije politički se izborio za osnivanje Općine Poljica u granicama nekadašnje Poljičke knežije, pa tim povodom PTD "Mosor" izrađuje prigodne značke.
Mosoraši za svoj primarni cilj rada određuju istraživanje i pošumljavanje Mosora, što ne čudi s obzirom na činjenicu kako je don Ivanišević često znao isticati da je uzor pri osnivanju "Mosora" bilo Društvo Marjan osnovano pet godina ranije. Kao drugi cilj ističu: "promicanje saobraćaja stranaca putnika za izlete na Mosor i druga zanimiva mjesta u Poljicima zajedno i sporazumno s drugim družtvima, koja se bore promicanjem planinarstva, turistike i saobraćaja stranaca te poticanje za razmatranje i uživanje prirodnih ljepota u Poljicima kao sredstvo za tjelesnu i društvenu okriepu". Veliki je uspjeh bilo preuzimanje šumarske kuće na Užinskoj kosi koja je Mosorašima prepuštena od strane Šumske uprave 1909. i uređenje njenih spavaonica za prihvat planinara. U lugarnici su se do početka I. svjetskog rata redovito održavali svi sastanci i skupštine "Mosora".
Usprkos činjenici da je don Ivanišević bio poslanikom u Carskom vijeću, često je isticao nemar vlade u Beču za Dalmaciju, pa tako 1913. revoltiran piše da od 800.000,00 kruna državnog proračuna za turizam gotovo sve ide u Tirol, Štajersku te gornju i donju Austriju. Stoga su se financije za pošumljavanje Mosora, uređenje i markiranje mosorskih staza te održavanje šumarske kuće na Užinskoj kosi osiguravale prvenstveno prikupljanjem članarina.
A članovi su se sukladno uplaćenoj članarini sastojali od "dobrotvora" - onih koji bi odjednom platili 100 kruna godišnje članarine; "utemeljitelja" - koji bi dvaput godišnje platili po 50 kruna; "prinosnika" - koji bi svakog mjeseca plaćali po jednu krunu, te "podupirućih" - koji bi za čitavu godinu jedanput uplatili dvije krune članarine.
Po završetku I. svjetskog rata novi zamah razvoju planinarstva daju doseljenici iz Zadra, članovi najstarijeg planinarskog društva u Dalmaciji PTD-a "Liburnija" koji se nakon 1920. mahom doseljavaju u Split Bio je to rezultat agresivne talijanizacije Zadra, kao ratnog plijena i njegovog nasilnog pripojenja Italiji. Osim njih, u Split se tih godina iz istih razloga doseljavaju i brojni Istrijani, podjednako Slovenci, kao i Hrvati, a među njima su bili i planinari koji će svojim doprinosom u naredna dva desetljeća obilježiti streloviti uspon planinarstva u Splitu. Iz tog se razloga sastanci i skupštine PTD-a "Mosor" otad održavaju na raznim lokacijama po centru grada, a najčešće u prostorijama na tadašnjem Zelenom trgu.
To je posljedično dovelo i do formalne fuzije "Mosora" i "Liburnije" čija vodstva odlučuju o njihovom sjedinjenju 12. veljače 1925. u zajedničko planinarsko društvo kojemu daju ime Primorsko-planinarsko društvo "Dinara" u Splitu. Ipak, nisu mogli Mosoraši dugo bez svog "Mosora", pa dio njih krajem iste godine šalje poziv zainteresiranim planinarima za osnivanjem splitske podružnice "Hrvatskog planinarskog društva". Prvi sastanak održavaju 4. prosinca u Hrvatskom domu, kad se formira i privremeni odbor sa zadatkom pripreme prve skupštine. Početkom 1926. od strane središnjice u Zagrebu ishođeno je dopuštenje za osnivanjem splitske podružnice H.P.D-a, pa se prva skupština održava u travnju 1926. i na njoj Mosoraši za prvog predsjednika biraju dr. Antu Ercegovića (Jesenice, 25. listopada 1895. - Split, 25. travnja 1969.). Podružnica preuzima ime "Mosora" i djeluje sve do gašenja od strane talijanskih okupacijskih vlasti 19. srpnja 1941. g. Za to je vrijeme izgradila toliki ugled u hrvatskom planinarstvu da je od strane središnjice više puta isticana kao najuspješnija podružnica H.P.D.-a. Obilježavajući 1936. g. desetu godišnjicu rada splitske podružnice, Mosoraši su se već mogli pohvaliti sa čak 4 planinarska objekata na Mosoru, Vidovoj gori i Kamešnici. Krajem te slavljeničke godine otvorili su i sklonište na Krug-planini, a sljedeće i obnovljenu šumarsku kućicu na Užinskoj kosi, koja postala "Omladinskom kućom". Bile su to zlatne godine splitskog planinarstva.
Iako su odmah po oslobođenju Splita Mosoraši pokušali obnoviti rad podružnice H.P.D.-a, to nije bilo dopušteno od strane novih vlasti. Naime, središnjica u Zagrebu nije obnovila svoj rad, a planinari su upućeni da sve svoje aktivnosti obavljaju isključivo unutar fiskulturnih društva. Nakon tri godine djelovanja splitskih planinara unutar FD-a, Fiskulturni savez Jugoslavije odlukom iz 1948. dopušta osnivanje samostalnih društvenih organizacija, pa splitski planinari 23. lipnja iste godine osnivaju Planinarsko društvo "Split" i za prvog predsjednika biraju Špiru Sinovčića. Ali opet splitski planinari nisu mogli bez "Mosora", pa na skupštini održanoj 21. prosinca 1950. donose odluku o promjeni imena društva u PD "Mosor". U najmlađem su "Mosoru" povijest splitskog planinarstva prije svega ispisivali alpinisti-visokogorci, speleolozi i sportski penjači koji su, usprkos povremenom nerazumijevanju vodstva, desetljećima bili perjanicom hrvatskog planinarstva.
Sretan nam 116. rođendan "Mosora"!
