Škrip na otoku Braču možda nije "razvikan" kao druga naselja na otoku, ali svojom bogatom poviješću i prirodnim ljepotama mogao bi se uskoro nametnuti kao jedna od turistički najposjećenijih destinacija najvećeg jadranskog otoka.
U ovom prekrasnom naselju u unutrašnjosti Brača, s jedva 200 stalnih stanovnika, razgovarali smo s Ivicom Mihovilovićem.
Ivica u Škripu živi s obitelji i desetljećima se bavi poljoprivredom. Njegov OPG Mihovilović osnovan prije 20 godina i sve je popularnije odredište ne samo Bračana, nego i turista. Ipak, njegova priča samo je jedna u moru sličnih s naših otoka. Svi se kunu u važnost ostanka i opstanka života na škojima, ali u stvarnosti to, nažalost, izgleda sasvim drugačije.
Kako je izgledao Škrip prije 20 godina?
- Škrip je bio lijepo mjesto, ali infrastruktura nije bila riješena, nije bilo rasvjete, nije bilo ovako izgrađeno, niti smo imali sve ceste koje imamo danas. Prije rata je to bilo više poljoprivredno mjesto.
Jeste li vi prvi OPG osnovan u Škripu? Čime se bavite?
- Među prvima. Mama je bila prvi nositelj. To je bilo nasljedstvo, nešto od djeda u maslinicima, a otac je zasadio dva vinograda. Imali smo oko 15 tisuća loze. Ovaj veliki vinograd koji danas imam, Plavac mali, a on je imao još i pet tisuća trsova Babić. To više nismo mogli raditi, jer su ljudi zapustili vinograde i divlje životinje i ptice bi nam sve pojele, pa to više nismo mogli održavati. Sve je bilo katastrofalno zapušteno.
Moji majka i otac dobili su prije rata zlatnu plaketu za svoj rad. Gospođa Bućan je bila u tom dolcu i vidjela koliko je tu uloženo truda i rada. Moj otac je to sve na magarcima prenosio, gradio, morao je srediti potok da mu sve ne odnese voda, tu je stvarno ogroman rad uložen. Ja sam nastavio nakon njega, posadio pet tisuća trsova mladog vinograda i obnovio stari. Tu imamo Plavac mali i Dobričić. Uz to se bavimo i maslinama i imamo ovce. Ovce su većinom pod maslinama, a kad naraste plod, onda ih premještamo na pašnjake. Sad se i moja kći upustila u projekt mladi poduzetnici i upustila se u gospodarstvo u sklopu ovoga što imamo
U kući još držite ugostiteljski objekt?
- Dajemo uslugu za hranu i tu spremamo svoje proizvode.
Ima li turista u Škripu?
- Ima, samo što smo malo zapostavljeni od Turističke zajednice Supetar. Kao staro mjesto trebalo bi nas istaknuti, da imamo svoje proizvode i projekte, da se to vidi i da gosti to znaju.
Koliko danas imate loze i maslina? Koliko vina i ulja proizvedete?
- Loze oko devet tisuća, a obrađenih maslina oko tisuću. Količina vina ovisi od godine do godine, zadnje četiri godine su bile loše, velike su suše ljeti, a zime su hladnije, pa nam jugo polomi, a nema nam tko pomoć.
- Nemamo svoje ljude. Istra ima brand, imaju daleko lošije ulje i vino od Dalmacije, ali imaju ljude koji će to promovirati - dodaje njegova supruga.
Svi kažu da je na otoku, posebno zimi, teško. Radi li država išta da vam olakša?
- Ništa, nemamo se kome ni obratiti. Nitko mi nije pomogao da plasiram proizvod na tržište. Ja radim vino, šaljem ga na analizu u Zagreb, radim etikete, sve o vlastitom trošku.
Kakva je kvaliteta vina koje proizvodite?
- Vrhunsko. Ima KZP (kontrolirano zemljopisno podrijetlo), zaštićeno je, moglo bi dobiti certifikat vrhunsko, ali za to ga treba izlagati. To naša kći pokušava odraditi, ali ima još neke ispite završiti. Ako bi joj to uspjelo i ako bi dobila novac iz EU fondova onda bi kupili i još nekoliko ovaca, kupili mrežu za zatvoriti ih, sredili podrum, ima dosta ulaganja.
Može li se živjeti od poljoprivrede i stočarstva?
- To je ogromni, teški rad. Može se živjeti, ali država mora pomagati u startu. Na primjer, voda na Braču je preskupa, pa plaćamo neke dadžbine koje ne bi uopće trebali.
Isključivo živim od ovoga, nije mi ovo dodatna djelatnost.
Što se najviše kupuje, ima li nešto po čemu ste specifični?
- Kupuju sve, ali vino je baš specifično. Gosti kad ga degustiraju, nema tko neće kupiti za sebe bocu vina. Ulje isto, ali vino je na prvom mjestu.
Kažu da otoci izumiru, vrijedi li to i za Škrip?
- Naše misto se malo razbudilo, pogotovo ljeti. Zimi nas ima oko 160 u naselju.
Što ako nekoga zaboli?
- Gliser i helikopter. Isto vrijedi i za porod, nemamo više ni rodilište u Supetru, što smo imali. Meni je ima 25 dana kćer vozio gliser usred noći. I tako, te stvari, to je taj život na otoku.
Koliko se klima promijenila u odnosu na doba kad ste bili mali?
- Klima se je promijenila, jer recimo razlika vremena zriobe vinograda, maslinika i svega je najmanje mjesec dana. Sad kad ne bi došla kiša trebalo bi brati grožđe 15 dana i malo zaustaviti zriobu. Prije desetak godina Plavac mali smo brali 10. listopada.
Kad berete masline?
- Počinjemo između 15. i 20. listopada.
Nemate ništa protiv branja zelenih maslina?
- Ne. Imate prvoklasno ulje i od zelene masline i od roze i crne, svatko ima svoj ukus. Svako ulje je posebne arome. Mi imamo dosta stabala, pa moramo brati. Preradu smo usavršili, pa nema više onih stvari u kojima su naši stari griješili. A da se još malo pozabavi Općina i država, onda bi i mladima sve to imalo smisla, pa bi ostajali tu i stvarali familije. Evo, ako bi mojoj kćeri prošao taj projekt, odmah se stvaraju uvjeti da ostane tu raditi i podizati obitelj, ako ne, zahvalit će se i otići van.
