Jučer, 7. prosinca u školama u cijeloj Hrvatskoj počelo je drugo polugodište. No, mnogo toga je drugačije nego 20. prosinca kad su djeca zadnji put sjela u školske klupe. Naime, na snazi je Protokol o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama koji je donijelo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Škole se zaključavaju, a roditelji će svoj dolazak u školu morati najaviti.
Podsjetimo, protokol je dostavljen svim školskim ustanovama.
Ključne promjene su:
- Zaključavanje svih ulaza tijekom radnog vremena uz strožu kontrolu pristupa.
- Sigurnosni pregledi učenika i posjetitelja (odjeća, torbe i dr.) kao obvezna mjera.
- Identifikacija posjetitelja putem dokumenata s fotografijom.
- Strože procedure za roditelje – najava dolaska i pridržavanje rasporeda.
- Formiranje sigurnosnih timova u školama radi kontinuirane procjene i nadzora sigurnosnih mjera.
- Suradnja s policijom i drugim tijelima radi pravovremenog prepoznavanja i rješavanja prijetnji.
- Zaključavanje i nadzor ulaza
- Ulazna vrata škole ostaju zaključana tijekom cijelog radnog vremena, osim u specifičnim okolnostima odobrenima od strane ravnatelja.
- Vrata se otvaraju samo 30 minuta prije početka nastave i 15 minuta nakon završetka nastave.
- Dežurni radnici obavezni su pratiti ulaze i odmah prijaviti neuobičajena ponašanja ravnatelju ili policiji.
„Zaključavanjem škola postigla se fizička sigurnost. To nije dobro rješenje“
Je li navedene sigurnosne mjere znače da je država napravila svoje za sigurnost djece? Ona su možda fizički sada sigurnija, no kako navedene restrikcije u školama zapravo utječu na djecu? Upravo o ovome smo porazgovarali s dječjom psihologinjom, Žanom Pavlović.
„Djeca koja već imaju teškoće socijalnog funkcioniranja, kao i nekakve emotivne poteškoće, aktualne promjene u školama su doživjeli dosta uznemirujuće na način da ih se ograničava u slobodi. Dakle, ne mogu ono što su mogli dosada.
Djeca u školi provode puno vremena stoga je jako važno kako će se u toj sredini osjećati. Zaključavanjem škola postigla se fizička sigurnost učenika, ali smatram da ako ostane samo na tome, to nije dobro rješenje jer se time ne vodi dovoljno računa o njihovoj psihološkoj sigurnosti, odnosno o mentalnom zdravlju djece“, govori nam Žana Pavlović.
Splitska dječja psihologinja navodi kako je ulaganje u mentalno zdravlje djece ključno kako bi im pomogli.
„Ako ne budemo više vremena provodili s djecom i vodili više računa o njihovom mentalnom zdravlju, neće nam pomoći nijedna brava, nijedan zaštitar kao ni moderna tehnologija neće nam pomoći.
Rješenje je da ulažemo puno više u mentalno zdravlje djece jer ako pogledamo na zadnji slučaj koji se dogodio, nažalost s tragičnim ishodom u OŠ Prečko, gdje je 19-godišnjak koji je počinio zločin bio bivši učenik te škole, podsjetnik je da se možda propustilo pravovremeno reagirati i pružiti mu pomoć kada je to bilo moguće.
Nije rješenje zatvoriti škole i staviti 'policajca' na vrata jer na djecu koja imaju evidentirane psihičke probleme i nisu stabilna, a takve djece je danas jako puno, može imati suprotan učinak, odnosno ovakve mjere neće djelovati dobro na njihovu psihičku stabilnost. Osjećat će se jako loše u školi, a nažalost, za neku djecu je to već tako.
Kako vratiti povjerenje?
Zato zaključavanje škola ne smije biti konačno rješenje. Prava sigurnost počinje s ulaganjem u mentalno zdravlje djece. Potrebno je uložiti u sustavne promjene – od zapošljavanja psihologa u svakoj školi i svakoj smjeni, do dodatne edukacije nastavnika“, smatra psihologinja Pavlović.
Dodatni problem leži i u načinu na koji je djeci prezentiran novi pravilnik, smatra splitska psihologinja.
„Prema informacijama iz većine škola, učenici su obaviješteni isključivo o tome što više ne smiju raditi, bez dodatnog objašnjenja razloga i smisla tih mjera. Takav pristup stvara kod djece osjećaj da su kažnjeni, a ne zaštićeni.
Djeci ne možete objasniti da su navedene mjere prevencija od nekih stvari ako im samo ponuditi rješenje u obliku zabrana. Možda je trebalo dozvoliti učenicima da pitaju i da im na neki način omogućiti im da se osjećaju sudionikom pravilnika, a ne da budu krajnji izvršitelji“, zaključuje Žana Pavlović.
Neki splitski srednjoškolci s kojima smo razgovarali kažu da se ipak osjećaju sigurnije s novim mjerama, no smatraju kako ovo nije dugoročno rješenje te da će se uskoro sve vratiti na staro.
Policija oko škole – normalan prizor ili?
Policijska vozila su sad već normalan prizor u blizini splitskih osnovnih i srednjih škola, a sve u skladu s protokolom Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Podsjetimo, u Protokolu se navodi da je suradnja s lokalnom policijom ključna za prevenciju nasilja i brzo djelovanje u kriznim situacijama, kao i da se održavaju redoviti sastanci s lokalnim timovima za sprječavanje nasilja.
U roku od 90 dana škole moraju provesti analizu rizika i izraditi Plan sigurnosti, a sigurnosne mjere redovito se revidiraju temeljem povratnih informacija i novih okolnosti.
I neki nastavnici osnovnih škola nam kažu da ipak sve prirodnije i normalnije funkcionira nego što su to očekivali.
„Sve funkcionira kao i do sada. Vrata se nakon ulaska zaključavaju, ali sve se odvija mirno i bez neke drame. Prije nego što je započelo polugodište, činilo se da će sve to biti puno kaotičnije. I mi nastavnici smo se bojali i mislili da će pod takvim uvjetima biti nemoguće normalno raditi. No, prilagodili smo se. Radimo sve po protokolu i sve je, zasad, u redu. Najvažnije je održati mir i vratiti osjećaj sigurnosti u škole“, kaže nam učiteljica jedne splitske škole koja je željela ostati anonimna.
