Kao tempirane bombe koje su samo čekale da nešto pođe po zlu da se iritantna, mehanizirana svakodnevica promijeni – tako bi se mogli opisati glavi ženski likovi predstave „Ženska cesta“ koju su po predlošku teksta „Sudar“ Györgyja Spiróa adaptirali Elvis Bošnjak i Petra Kovačić. Najdugovječnija generacija škole glume PlayDrame u klubu Quasimodo premijerno je odigrala komad u kojemu su scenografiju, osnovni događaj i koreografiju sasvim „pojela“ ženska tijela. Odnos tijela u prostoru i vremenu koje je ženu učinilo strojem koji samo inat sprječava da se potpuno ne isprazni jedan je od važnijih segmenata predstave.
U „Ženskoj cesti“ jedini su muški likovi dva komična policajca (Jurica Škalabrin i Mile Škalic), a ostatak postave čine Ana Babić, Viviana Bojić, Karmen Borković, Suzana Čizmić, Marta Dujmović, Kristina Đanić, Sandra Karuza, Maja Matas, Vana Miličević, Marija Ninčević, Magda Pašalić, Mirjana Ševo, Vanja Viculin i Vesna Vukman. Njihova (mnogo)brojnost značila je vrlo ograničene scenografske mogućnosti, ali i širok spektar karaktera koji se sukobljavaju izazvani sasvim običnom, svakodnevnom situacijom – lančanim sudarom automobila. Ozlijeđenih nema, no to ne znači da svaka usijana glava ne traga za krivcem – jedni okrivljuju prometni znak, drugi potencijalnog kradljivca znaka, treći nepoštivanje prometnih pravila, četvrti nesposobnost „onog iza njih“. Svaka od žena u sudaru ima neku pozadinsku priču, onoga „iza njih“ tko ih je uvalio u probleme, i to ne samo sudar. U prometnoj nesreći čiji se rasplet otegnuo saznajemo da im nisu oštećeni samo automobili, nego i ljubavni životi, poslovne ambicije i općenito utrka s vremenom u svijetu koje ženama ne daje mnogo vremena da zastanu i sagledaju svoje postupke. U sudaru u kojemu su se „zaplela“ vozila i životne priče kao poveznicu možemo istaknuti žensku ambicioznost koja vrišti iz likova – potraga za poslom iz snova neke dovodi do proizvodnje umjetnih pasa, nabave riže iz Kuala Lumpura i iskorištavanja nesreće za višestruku zaradu na prodaji jela i pića. Mlada mešetarka i njezin antipod, klošarica „Homeless“, upotpunjuju radnju toplom porukom da i potpune suprotnosti mogu funkcionirati zbog ženske senzibilnosti. I u trenucima histerične tvrdoglavosti na površinu najjače izbija ženska snalažljivost i želja za opstankom, čak i kad im život servira udarac i kvar koji bi ih trebao zaustaviti. Sudar na ženskoj cesti nije kraj ničega, nego prijeko potrebna pauza koja parodira posvemašnju robotizaciju čovjeka i tjera ga da stane i razmisli o sebi i svojim postupcima.
Elvis Bošnjak s osobitim je ponosom govorio o svojim glumcima i predanom radu na tekstu:
˗ Zadovoljan sam viđenim, budući da se radi o ljudima koji nisu profesionalni glumci, i jako me veseli njihova koncentracija i mir u izvedbi koja je fizički vrlo zahtjevna. Mnogi od njih ovdje glume već sedam, osam godina, a angažmani u nekim serijama i filmovima pokazuju koliko su vrijedni. To su ljudi koji me stvarno inspiriraju, a ovo nam je već treći veliki projekt. S njima je užitak raditi jer se jako trude i vidljivo je da su neke rečenice, koje bi laik izgovorio izvještačeno, toliko dobro uvježbane da sad djeluju vrlo prirodno. Glumice su dale sve od sebe, zadatak nije bio jednostavan, godinu dana se radilo na ovome, adaptirali smo tekst, povećali broj ženskih likova i usavršili improvizacije. Nadam se da je publika to prepoznala i uživala.
Sljedeće su izvedbe 3., 6. i 7. prosinca u 20 sati u klubu Quasimodo.